Dobro došli!

1 08 2020

Cjenik 2020_PDF Eneagram   www.eneagram.wordpress.com

Publicistika i knjige sa znanstvenom recenzijom:

R. Guénon: Vladavina kvantitete i znaci vremena (2015.) =149,00 Hrk

D.P. Walker: Spiritualna i demonska magija od Ficina do Campanelle (2011.) =240,00 Hrk

R. Klibansky, E. Panofsky, F. Saxl: Saturn i melankolija (2009.) =350,00  Hrk

J. Maritain: Anđeoski naučitelj (2011.)  =120,00 Hrk

A. Dugin: Geopolitika multipolarnoga svijeta (2017.) = 130,00 Hrk

M. Gibbs: Djevica i svećenik – stvaranje mesije (2011.) =180,00 Hrk

A. Koestler: Mjesečarenja (2017.) =180,00 Hrk

Lijepa književnost za djecu i odrasle:

J. Uremović, M. Petrinjak: Ilustrirani antički mitovi (2015.) =120,00 Hrk

N. Perković: Zapisi iz čudne šume (2013.) =149,00 Hrk

F. Schiller: Vidioc duhova (2009.) = 159,00 Hrk 

G. Heym: Novele i izabrana kratka proza (2008.) =159,00 Hrk.

D.S. Mareškovski: Firentinske novele (2013.) =100,00 Hrk

F.A. Ossendowski: Zvjeri, ljudi i bogovi (2013.) =120,00 kn

J. Evola: Razmišljanja o vrhovima (2015.) =120,00 Hrk

J. Bergier, L. Pauwels: Jutro čarobnjaka (2012.) = 198,00 Hrk

Bibliofilska izdanja, ePub šaljemo mailom:

A. Dugin: Novo hiperborejsko otkrivenje (2016.) =249,00 Hrk

Sv. Hildegarda od Bingena: Prirodopis – knjiga jednostavne medicine (2015.) =200,00 Hrk 





Ti i ja, zajedno s preko 500 milijuna Slovena – za vrijeme vojno-redarstvene vježbe »kovid o’nemanije«

13 06 2020

kovidonemanija_ilustracija_obnova_blog

Europska savezna republika, punopravna članica EU i Sjeveroatlantskog saveza (po dosanjanom snu prvog hrvatskog predsjednika), u vrijeme pandemije, prema slici grafa odozgor, Horvaškaja se smjestila točno negdje na granicu, između Latvije i Poljske. Našim saveznicima nije svejedno, kao ni u vrijeme Prve industrijske revolucije – jer sve dok zajedno prežemo ka gospodarskoj i financijskoj i energetskoj suverenosti, iz raznih izvora poteći će sve potrebne miljarde za naš opstanak, i bude li potrebno, za naš oporavak. Tu nikome ne smije biti svejedno, kad je lova u pitanju… Baš kao u mrtvozornika, saveznička metodologija usklađena je s metodologijom „upravljanja kaosom“. U kriznim situacijama to se naziva „proxy ratovima“, otkako se Poljska istrgnula kontroli ulaskom u Schengenski prostor.

Posljednjih 12 godina u kontinuitetu traju pokušaji da se aplicira „novi model“ spašavanja, na mile i nemile načine ako bude trebalo. Od 2008.g. članice Saveza tako se bore protiv sve veće „inflacijske kaljuže“, veće nego je bila ona 1980.-ih godina (prije raspada atlantističkog socijalističkog eksperimenta). Tako i unas, radi nesrazmijera između proizvodnje i potrošnje, između plasmana i distribucije ove godine; radi dan-danas zaraćenih arapskih i nekih drugih bliskoistočnih plemena, radi nevidljivog rata između naroda i narodnosti, između vjernosti i izdaje, između hazarderstva i statističke pogriješke.

Vječna je mladež stupila na scenu šezdesetiosme, kada je započela tkz. energetska kriza, koja do danas nije prestala uzimati žrtve. Ali tu se ne radi samo o enormnim zaradama koje je „majka država“ omogućila generaciji školovanoj na Stanfordu, Oxfordu i Harvardu. Oni sa LSE također su propatili radi ovogodišnje „pandemije“. Stari kosturi „Skull & bonesa“ probuđeni su, da ne velim uskrsnuli su duhovi nedosanjanog američkog sna – a jednopartijsko društvo „jednakih mogućnosti“, od tada je već na globalnom horizontu. Vrhnje mora pripasti najobrazovanijem soju Globalne revolucionarne alijanse GRA (Vidi A.G.Dugin, Geopolitika multipolarnoga svijeta, Eneagram, Zagreb, 2017.g.). Samo jedna postoji kriza od pada Twinsa, kada su saveznici pobrisali svojih kreditora dugove. Jer nisu samo uništeni serveri na kojima se čuvalo podatke o vanjskom američkom dugu, u trilijunima dolara, nego dodatno kriza je potaknuta vojnim operacijama Saveza u Africi i na Bliskom istoku… Tada nije bio pobrisan sav omladinski dug, svijet je zapao u duboku recesiju. „Djeca cvijeća“ nisu našla bolji izlaz, naposljetku proradio je scenarij „proxy ratova“. Definicija tog stila ratatatata, da u njemu izravnog agresora nema. Iako naravno i tu postoje više ili manje definirani akteri, radi same prirode međunarodne utrke za slavom i prestižem, u prvom redu. Zato ovdje nije riječ samo o profitu i derivativima nadnacionalnih financijskih i medijskih mogula. Tu se ne smije imenovati agresora: Medijska cenzura bila je aktualizirana, po uzoru na ponosnu saveznu članicu Vijeća sigurnosti, s pravom veta, Kinu.

Duh je uvijek orijentiran ka budućnosti

Vojno-redarstvena vježba dokazala je investitorima da „eGov pod nacionalnom domenom“ dobro posluje, i da ne raste samo kreditni rejting… Mrak je, gle! Zora već sviće, a okupacija tehnokracije nije omela cvat grana sa trešanja, jabuka, šiljava, i na svakovrsnom drugom voću, među cvijećem svih boja. Do jučer su oči naših eksponenata i oči saveznika bile uprte u mrtvozornike, u najbolje stručnjake iz „alumni internacionalnoga bratstva“, što se uz brendi-kolu i votku osposobljavaše decenijama za izdavanje finalne dijagnoze – „na pipiru“ ili virutalno, dakle u ovoj je stvari svejedno. Jedino kome tu nije svejedno, moguće ga je imenovati „agresorom“. Na ulicama Berlina traju već tjednima demostracije antifašističke omladine: nisu izgorjeli samo hrastovi ugrađeni davnih dana u Notre Dame – Zagreb je također ostao bez tornjeva na katedrali. Nakon sanacije štete, svi će dokumenti po nalogu, tako i tako, biti uništeni. Isto kao što su bili uništeni serveri u Twinsima. Tako su se obvezale članice Saveza, i mi tu na brdovitom, morem okupanom „Balkonu EU“. Nakon ujednačene procjene šteta, podijelit ćemo popola premiju osiguranja. Dio za investicije, a drugi dio za amortizaciju: stvorene su brojne nove „poslovne prilike“, budući da opstanak međunarodnog tržišta rada, kapitala i roba nije opcionalan. Sve se mora dioničarima iz daljine isplatiti, jer su oni osigurali pražnjenje skladišta, otkako su i „prepersi“ došli napokon na svoje. Cijena goriva radikalno pada, sve dok se ne ujednači s onim prekooceanskim barelima.

Na društvenim mrežama pojavljuju se reklame o nekom „boomu IT sektora“. Punom su parom proradili serveri, u svemir se odašilju tisuće satelita, kako bi iz pametnih gradova mogli u buduće „optimizirati“ svoje online projekte neometano. Pokrenuta je i unas instalacija 5G sustava iz Japana. Procedura mora u svim saveznim republikama biti ujednačena: ni nakon što obitelj žrtve virusa zatraži stručnu obdukciju, papir koji potpiše stručnjak nitko ne smije dovesti u pitanje. (A vrijedi isto, čak i kada obitelj zaraženoga ne zatraži obdukcijsku provjeru.)

Šutnja zlata vrijedi! Nova turistička sezona je pred vratima, opet će najveći dio kolača našim građanima iz usta preoteti „vukovi s Wall streeta“, lešinari i banksteri. I kod nas je prošle godine pokrenut „peti ciklus investicija“: Prvi ciklus može se označiti relacijom između nas i AU monarhije, kada je bila osnovana prva Jugoslavija. Drugi investicijski ciklus nastupa poslije devetodnevnog susreta „nositelja revolucionarnih tekovina“ na Krimu, kada se W. Churchill, H. Truman i J.V. Staljin dogovoriše oko interesnih sfera, u pogledu nastavka demontaže svih monarhijskih institucija (relikvija naše sramotne kulturne prošlosti). Treći ciklus pripajanja južnih Slovena u „globalno društvo jednakih mogućnosti“, nastupio je prodajom Svemirskog programa SAD-u – već zarana „administracija“ je shvatila, da su kupili mačka u vreći. Jugoslavija nikad nije prekinula dobre relacije s Moskvom, a zaduživanje socijalističke omladine traje i danas, proporcionalno na svim kontinentima. Koncem 1980.-ih godina, kada je inflacija dosegla maksimum, Milošević dolazi iz London City-a (gdje je obnašao dužnosti bankara), te je pokrenut četvrti ciklus, ubrzan padom Twinsa 2001.g. U tom je periodu RH uredila elektroničke baze podataka, tako da su one sa daljine dostupne – i sve se čuva na serverima Googlovih središta, ne samo u Beogradu. Sada iznova, poslije 20 godina, u pripremi je peti ciklus; što odgovara i petoj generaciji mobilnih telekomunikacija.

Rusi potpisuju s Kinezima instalaciju 5G mreže, tako da Moskva postaje kontinentalni lider za procesuiranje svih naših međunarodnih transakcija. Hrvatska je ponosna da police supermarketa, preko svih granica kontinenta Euroazije, već krase proizvodi iz Zagreba, Podravine, Slavonije, Dalmacije, Istre i drugih regija. U to su investitori neprestano ulagali miljarde posljednjih godina, ne samo od dana osnivanja „Prve internacionale u Berlinu“. Sa mojom tezom neće se složiti laburisti, koji dandanas u uvjetima korporatizma, smatraju da je prva komunistička internacionala osnovana u Londonu. Međutim za isti model dokapitalizacije, nije se odlučila samo Njemačka, bivši premijer njemačku (a ne englesku!) političku ekonomiju nije stigao blagosloviti, provaljena je zdravica našeg povratnika iz Nizozemske: „Hrvatske građevine, dobar vam dan!“ Već lagano i zadnji val suza za njim prolazi, a mnoge su naše „građevine“ nepovratno izgubljene. Njih preko 2% pacijenata na bolničkim odjelima doziva uranjenu smrt. Eutanazija nije legalizirana, još! Tako postavljenu stručnu dijagnozu nitko ne smije dovesti u pitanje, a vakcinama dosad se ipak najuspješnije igrao Billy Đi. Jer središte Internacionale davnih je dana bilo iz Euroazije premješteno na Novi kontinent, gdje su iznova ovih dana aktualizirani rasno-klasni prijepori – tj. sukob, u prvom redu, između korporatista (hegemonija liberalne ekonomije, na globalnoj skali) i zagovornika apsolutne države (državnoga protekcionizma): treba li gaće tržište u buduće krojiti narodima (korporativizam), ili su narodnosti stasale do svoje punoljetnosti pa država (još i bolje kada je ova savezna) treba krojiti gaće ekonomiji, globalnom tržištu? Štoviše, hoće li pobjedu u uvjetima javno-privatnog partnerstva odnijeti u Saveznika civilni sektor ili vojni?

Kad lav zareve

„U prošlosti je društvo bilo podijeljeno u tisuću skupina različito reagirajućih ljudi, više ili manje ‘obrazovane’ i ‘kultivirane’ skupine, i potpuno ‘neobrazovane’ i ‘nekulturne’. Sve te skupine ujedinit će komunistički ekonomski sustav i one će postati posve jednake; kroz novu penetraciju svi ljudski organizmi sadržavat će potpuno identičnu kombinaciju 15 analizatora… Komunističko čovječanstvo na epohu komunizma neće gledati u skladu s modernom umjetničkom formulom ‘svatko u skladu sa svojim mogućnostima, svakome u skladu s njegovim potrebama’, nego kao epohu potpunog izjednačavanja svih ljudskih organizama, neumorno uključenih u ‘stalnu radost’… Komunistička ekonomija temeljit će se na sustavu ‘fizioloških putovnica’ za sve ljudske organizme; a ‘fiziološka putovnica’ organizmu će poslužiti kao ‘raciona karta’ za rad i potrošnju u širem značenju tih riječi.“ (Енчмен Э. Восемнадцать тезисов о теории новой биологии. Владикавказ, 1920. (str. 43., 34. i str. 19.)

Međutim postoji i alternativno ponuđeno rješenje, sociologa Émilea Durkheima. U nastojanju da se prevladaju aktualne društvene anomije, koje po njegovu sudu uzrokuju industrijalizacija i tržišno gospodarstvo, taj istraživač oslonio se na ideju korporacije kao posrednika između individue i države: na taj način bila je i unas razvijena optimalna podjela rada, tkz. organska solidarnost. Unutar RK Crkve također davnih se dana pojavio isti oblik organizacije rada, i prije nastupa dvopapstva unas. Međutim, najmanje što Lava u času gladi zanima, broj je žrtava. Važno je tržište nasititi političkim programima: čak i u uvjetima Četvrte industrijske revolucije u sektoru duhovnosti. Može li zato uvođenje „biometrijskih putovnica“, molim, biti odgođeno barem za jedno desetljeće ili čak stoljeće? U međuvremenu će mrtvozornici, prema pravilu fleksibilne izmijene profesija, pokrenuti biznis za sklapanje milicijskih vizira u Kini, s kojim će se točnu varijantu „bacila“ izdaleka uočiti, i po noći i po danu. Lav sve čuje i vidi, zahvaljujući naporima „neumorne nacionalne garde“ i stožera civilne zaštite.

Biološko ratovanje nije od jučer, nije ni „fiziološka putovnica“ (biometrijska). No vještina pretakanja iz šupljeg u prazno, i posebne neke nove boje iskrsavaju nakon vojno-redarstvene vježbe. Dosad nezapamćena panika na pragu milenija, pokazuje već pozitivne rezultate socijalnog „diferenciranja“: na jednoj strani oni s propusnicama, na drugoj svi ostali. Datumi „karantene“ savršeno su se poravnali i s ovogodišnjim središnjim židovskim blagdanom, Pesahom. Krajnji je smisao tijekom izolacije jednih od drugih, da se uskladi različita mistična viđenja; a čestica tako da ostvari „penetraciju“ u svaki ljudski organizam (pod uvjetom da je spojen na mrežu). Nakon vježbe, ponovno će biti rođen „proletarijat“, opremljen geđetima pete dimenzije – jednom kada za to budu ostvareni svi uvjeti „tehničke prirode“. Do tada gledamo u oblake i tražimo tragove kemije, s kojom su avionima trovani priroda, ljudi i štakori.

Ali također, i nad svima koji su poslušno polovicu svojeg života, prema stručnom savjetu mikrobiologa, cuclali „licencirane suplemente“, serumiće minerala i vitamina u kapsulama, iz privatnih labosa, i najmanje triput godišnje sebi ispirali krvne sudove i obnavljali seksi botoxe. Svi oni „koji si to mogu priuštiti“, i dandanas teže „vječnome životu“, ili makar njegovom obećanju. Štakor (engl. rat) je znak u kojem kineska astrologija tumači prilike i opasnosti za svaku godinu, tako da je početni element svakog znaka onaj nebeski, dakle vodeni. Poslije Narodne revolucije, tijekom početnoga ciklusa astrološkog „štakora u elementu zemaljanom“ (1948.), slijedi onaj u metalnom (1960.), u vodenom (1972.), u drvenom (1984.), u vatrenom (1996.) i u metalnom (2008.), nebeski ili vječni ciklus zatim nastavlja sa „štakorom u elementu vodenom“, simbolički predstavljajući „skok kvantne generacije“, prašine podržane satelitskom tehnologijom „pokretnoga svoda, nebeskih voda“. Zato Lav i Lavica pred Kinom nemaju razloga strahovati, pa i kada su ovi strvinari sa Afričkog kontinenta: Tamo gdje su već Saveznici rezervirali investicije za stoljeće ili dva unaprijed. I sve im je odobreno. Privatizacija Afričkog kontinenta je završen proces!

Pitanje koje zabrinjava savezni generalštab iz New Yorka sa Pete avenije, gdje se moli Bogu inicijat škotskog plemstva D. Trump: Kako uskladiti stoljetnu američku viziju „uspješnog proletarijata“ s kineskom vizijom, tako da sve naše metode postanu „zajedničke“ ili barem prijateljske? Uistinu, politika kaktkad nalikuje „na umijeće kompromitiranja“. Sve do mikrobiološke razine „forever“, zauvijek osunčani mladim Suncem Istoka…

Međutim, prije nego li se ideal besklasnog društva doista ostvari po ugovorenim multilateralnim nacrtima planova, globalno „društvo proletera“ najprvo bi moralo spasti sa tri na dvije klase: internacionalne prijatelje treba razlikovati od neprijatelja! U toj igri „bez nesvrstanih“, moli se nježno predsjednik SAD-a na Petoj aveniji svojem judeo-kršćanskom Jehovi – suprotno ili sukladno propisima WHO, to već procijenit možemo i sami. Pojavili su se neki novi „saveznički identiteti“, koji su dosad čekali u pripravnosti. Oni su proročki bili najavljeni, i javnosti njihovi su planovi dostupni, prema tumačenju okultnih proroka „Novog Jeruzalema“, u komentarima tkz. Scofieldove Biblije – poznatije i pod imenom „doktrina dispezacijalizma“ (vidi A.G.Dugin, Novo hiperborejsko otkrivenje, Eneagram, Zagreb, 2016.g., str. 165.). U novoj domeni okultnog rata, određene evanđeoske struje u Americi „svrstale“ su se među neprijatelje „univerzalnog bratstva i jedinstva“. Prema njihovom biblijskom tumačenju, upravo njima povjerena je sudbonosna uloga i pokretanje rata protiv Rusa u cjelini, ne samo s obzirom na fix-ideje „samoupravnog socijalizma“. Na globalnoj skali razlike između vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja, više kao da i nema.

Zato ih se lako i kod nas dade prepoznati, oni nikad ne dolaze u svoje ime – nego „u ime Božje“, kao protivnici ortodoksnog učenja i mistične inicijacije. Ti nesebični prijatelji čovječanstva, za razliku od svih ostalih naroda i narodnosti, proglasiše „novo rođenje“ i „uskrsnuće“, spasenje svim prijateljima „konstitucije“; izjavljujući glasna prokletstva nad preostalim dijelom globalnog, međunarodnog proletarijata.

Virusna zaraza pred sobom uništava sve na što naiđe putem. Ceste EU morale su proljetos biti oslobođene vozila u pripremi nove sezone, kada je nasilno „temeljem pravilnika WHO“ nadjačano normalno funkcioniranje državne uprave. Porasla je uporaba narkotika među organima MUP-a, i činovnici u institucijama države postali su uz svesrdnu podršku šire javnosti, vrlo omraženo zanimanje. Ne samo u našoj populaciji mladih, iseljavanje nije zbog novca, ni zbog „vrloga novog svijeta“. Mladi odlaze tamo gdje se umjesto didine voćke, neovisno o sezoni, imaju za cuclati laboratorijske fruktoze, obogaćene vitaminom B 1-237. Sve su te mućkalice saveznici brižno „licencirali“, ali ne mogu prežaliti da se skupi patenti dosad nisu uspješnije probili, kako na ruskom, tako i na kineskom i na našem, europskom tržištu.

Trgovina zdravljem, međutim, radila je 24/7 i tijekom Pesaha. Jer onaj koji Bogu služi, služit će mu i nedjeljom. Industrijska postrojenja bez prestanka rade, šećerane također. Najzad je i Merkelova potpisala nove državne obveznice, da bi radnici koji rade i koji ne rade primili istu plaću. Dok traje „vojno-redarstvena manija“, neki su novac primili za edukaciju: još i u kasnim godinama svoje „vječne radosti“. Radna snaga mora biti fleksibilna, čak kada to nisu RBA krediti. Država, koja nije „tetka ni surogat majka“, još se od njih svih fleksibilnijom dokazala. Rastezanje budžeta od nemila do nedraga za sanaciju „ratnih“ i „poratnih“ šteta, uvijek se dogovaralo u suradnji s burzom. Ne s našom burzom rada, nego s internacionalnim fondovima i drugim profiterima „vječnoga nebeskog ratatatata“.

No i prije nego li su privatni i nacionalni instituti istražili mogućnost za vlastitu „poslovnu priliku“, u pronalasku metode protiv gripe, pandemija se probila u visoke krugove međunarodne politike i trgovine. Tako je u oko 1/3 populacije bila pokrenuta najveća vojno-redarstvena vježba, u razdoblju poslije 2. Svjetskog rata. Licencirana čestica Covid-19 (ustvari inačica prethodno licenciranog SARS bacila) dopala je ne samo u ruke stručnjaka za krizne situacije i „proxy ratove“. Zajedno sa česticom u posthladnoratovskom razdoblju, također je uskrsnula „nova internacionala“; a treći kamenčić okrenuo se još jednom u revoluciji 360 oko Sunca, i nakon zime, zajedno su u egzaltaciji poravnati oko središta galaksije, Jupiter, Venera i Mars! Baš kao u onom šezdesetosmaškom hitu, pokazlo se proljetos tko najbolje umije blagosloviti i našu „zlatnu mladež“.

Ali jesu li zbilja istinski „vladari iz sjene“, kako nad Horvaškajom, tako i nad Wuhanom? Ili ove godine Covid-19 ima postati „nova glavna zvijezda bajna“, kao najozbiljni akter, na putu ka uspostavi „globalne uravnilovke“? Uz revolucionarni poklič sljednika Crvene revolucije, i one mumificirane lešine na Crvenom trgu u Moskvi:

„Ako rat među reakcionarnim kršćanskim socijalistima i plačljivim malograđanstvom sada pobuđuje samo strah i užas, samo averziju prema uporabi oružja, krvi, smrti i tako dalje, onda odgovaramo da je kapitalističko društvo oduvijek bilo i ostaje užas bez kraja… I ako sada najreakcionarniji od svih ratova priprema užasni kraj ovome društvu, nemamo razloga očajavati.“ (V. I. Lenin. Sabrana djela u 55 svezaka, Peto izdanje, Vol. XXX. str. 136., Moskva, 1958-65.g.)

Zar je drug Lenjin na prijelazu stoljeća, u cvijetu mladosti, uveden u prvu „Komunističku internacionalu“ ili je on uvodio druge? Bez poznavanja ispravne inicijacije, nezamisliva je ispravna argumentacija. Njegove argumente noću su kraj vrelih uzglavlja, ili uz jutarnji pisoart, držali i neki naši omladinci, lideri školovani u Kumrovcu. Zanimljivo da su biometrijske putovnice planirali uvesti također u Trećem Reichu, jer poslije trećega neće biti četvrtoga, prema doslovnom ortodoksnom proročanstvu „Ruskih stareca“. Jer ako revolucija ne bude svjetska, onda to i nije socijalistička revolucija.

Prije Berlina uvedena je nova valuta na teritorij Ruskog imperija, svega par dana po nasilnom uvođenju „konstitucije“. A oni i dan danas čuvaju te novčanice, relikvije sa svastikom na bijelo-crvenom polju, kao dokaz ekspetimenta. Jel’ to ono što se u stručnoj literaturi naziva „Novom vizijom svijeta“, u svih onih koji ne dolaze u svoje osobno nego „u ime Božje“, da svijetom razglase revoluciju i kontrarevoluciju? Te glasine stvaraju šumove u komunikacijskom kanalu – u svih tripartitnih sustava, do današnjih dana… Zato s punim autoritetom neki već pandemiju nazivaju posljednjom fazom, jedne te iste „(r)evolucije“. Zar nije već prethodno bio manifesrtiran odgovarajući epilog, onkraj mitološkoga Harmagedona? Tamo gdje su „religijski vođe“ i „mudraci s Istoka“, zahvaljujući pokrštavanju i inicijaciji u misterij „izgradnje kuće božje“ (grč. Oikouménē), već uspješno svoj narod obranili od najveće ugroze „nacionalne sigurnosti“. San koji nisu nikad dosanjati umjeli, ni onaj stari kukac Roosevelt, kao ni ovaj današnji izolacionist, te Hitler i prije svih njih Napoleon Bonaparte.

Nema uopće dvojbe, patentirana laboratorijska mikroskopska čestica, najprvo je bila sa Floride prokrijumčarena u Kinu, odakle je krenula na put oko Zemlje. Svaka je revolucija najprvo bila simulakrum, virtualna bez razlike, dok nije postala viralno-litalna. Tako je „konstitutivna revolucija“ i unas nadživjela druga Lenjina i Titu, i jugoslavensku, trećeputašku partiju. Zato nijedna moderna svjetska valuta nema utemeljenje u stvarnome, nego u „virtualnom sektoru“. Njihove stručne prognoze i analize trendova, sistemi investicija za izvlačenje višestrukih premija, u parazitirajućim derivativima 24/7, otkako su sva tuđa znanja i rad tretirani „jednako“: jer su često, nesmotrenošću menagementa iz staklenih nebodera, izumi pušteni na zajedničko korištenje „s lanca“… Zato lijek tek treba „penetrirati“ u svaku „nenadahnutu“ viziju drugačije, ljepše budućnosti.

Tamo gdje je već uspješno dokazana sramota socijalističkog eksperimenta, serumi se još mućkaju: prema nekom od algoritama „umjetne inteligencije“, navođene daljinski, preko satelita. U posve astralnim uvjetima Ruske civilizacije, Moskva je „prvi aparat“ prispojila na zaražene. U novoizgrađenoj „pametnoj bolnici“, naš bratski narod tako će se obraniti treći put, od jedne te iste ugroze po „nacionalnu sigurnost“. Nema od sada na globalnoj geopolitičkoj ljestvici „srednjeg puta“. Svijet je i prije kovid o’nemanije postao multipolaran!

Zato je moja internacionalna teza o kovidu, naposljetku optimistična: a recepcija seruma, jednom kada „globalna medicina“ nađe put do protuotrova, možda doista i bude izliječila sve umišljene, kronične i akutne bolesnike. U kontroliranim uvjetima i pod maskama (kao u savani), sve su mogućnosti otvorene: izolirani i licencirani virus već ima svjetsku slavu u skupo opremljenim magazinima, online i u tisku, bez stručne recenzije. Mrtvozorniku sa instituta nije ni trebala recenzija za rad u bolničkoj depandansi na minus dva, u mraku i pod neonkama. Jednaka pravila moraju vrijediti za sve narode Jadrana, kao i za one pogane s Baltika i Crnog mora – i jednaka pravila u svim ostalim narodima i narodnostima Sredozemlja: bez recenzije i bez računa, se ne računa.

No čak i kada dobiješ recenziju, i kada imaš račun isplativosti kao Billy, to se ništa ne računa ako nisi platio patent Međunarodnom predstavništvu za Svjetsko intelektualno vlasništvo, iz Zimbabvea… Bilo bi smiješno govoriti o središtu takve naddržavne organizacije na Afričkom kontinentu, jelda? Ali nije smiješno krasti afričke dijamante, zlato i rogove od antilopa, u rekreativne svrhe!? Prema urođenicima jednako „humano“ nisu se ponašali predstavnici „imperijalne provincije“ Crkve – doista vrlo moćne, također pod Covid-19 ugrožene nevladine institucije, koja se ni sekunde ne može uspoređivati sa specijalnim izaslanstvom WHO, dok se dila Billovim vakcinama (i ne samo u afričkoj savani).

Bez obzira na klasu-rasu i porijeklo

Već su nastupile Lavice, u svojstvu „surogat majki“, međunarodne banke i druge nadnacionalne para-institucije navođene „iz daljine“. A najmanje što naše magarce, u času gladi zanima, broj je žrtava međunarodnog kreditnog zaduživanja. I ovog su Uskrsa kod nas ujahali neki „guberneri“, spasitelji „iz plemena Judinog“. Što se više naroda i narodnosti zaduži, to će dulje zajedno s ostalim članicama Saveza uživati plodove tuđeg rada. No među svim poganim plemenima nikad jedinstvenije Europe i Azije, Horvaškaja se ne diči samo crkvenom umjetnošću iz vremena Bizanta i predromanike, nego i svojim imunološkim metodama – Tradicijom također. Našemu horvaškajemu otkriću recenziju neće dati samo braća Sloveni, „izoliranim antitijelima“ recenziju bude dala i njemačka, atlantistička i prekooceanska depandansa – a bude li trebalo, također i kineska. Prethodno će netko već naštampati dovoljno novca za vakcinaciju „naših saveznika“, ili jednostavno za serum „protiv gripe“. I konec priče!

U labosima su već na okupu brojni nezavisni „savezni stručnjaci“, bez obzira na klasu-rasu i porijeklo. Iako se njihova statistička obrada temelji na posve drugim varijablama, ovaj je bacil identičan virusu pod patentom SARS-2, koji ne zabrinjava potplaćene znanstvene novake s prestižnih međunarodnih instituta zdravlja. Njihova statistička obrada „medicinskih podataka“ dosad nije podbacila – a „zajednički neprijatelj“ tu je sama „mikroskopska čestica“. Točno određena i neprihvatljiva „vizija svijeta“ (njem. die Weltanschaung), nije podudarna s mističnom vizijom u zagovornika keynesijanske političke ekonomije, u dispenzacijalista i naposljetku u sljedbenika „Komunističkog manifesta“ iz 1848. godine.

Zar nije iste godine mađarski general oslobodio Hrvatsku od imperijalne monarhijske tiranije, čije ime resi i dan danas svodove u Buckingham Palace, budući da je Njezino Visočanstvo također iz porodice Habsburg-Lothringen, kojoj je ovaj do smrti vjerno služio? Kip narodnog bana krasi danas glavni zagrebački trg, od Krune posvećeni guverner (kao što su to i danas neki HNB guverneri), iskazao se zaslugama na bojnom polju. Služba banu Josipu Jelačiću ne pita koje si narodnosti, vjere i rase, dok gladna milijunska tržišta zanima samo lijek. No tko bi trebao i pod kojim uvjetima „u ime države“ izdavati potvrdu, razvrstati zaražene od nezaraženih? (Pitaju se još i danas u Švedskoj!) Možda putem video-konferencije stručnjaci iz WHO, ili bankari u novim linjama subvencioniranih državnih kredita? Možda mrtvozornici, zajedno s onima koji su obveznice zadužili, čuvajući kao zmija noge visinu državne dokapitalizacije u procesu iz javno-privatnog partnerstva, u poslu s vakcinama? Baš kao da su zlato i dijamanti u pitanju, a ne bezvrijedni laboratorijski derivati, nabrzaka financirani virtualnim ili stvarnim novcem, u svakom slučaju „bez pokrića“. A sve to govori dodatno u prilog „Četvrtoj političkoj teoriji“, koja nije fašistička, i nije socijalistička, jer nije amerikanizam, i nije nacional-boljševizam (suverenizam).

Vakcina se odavno pokazala neumoljivom batinom ekonomije, baš kao i zakoni prirode u priči sa zekoslavom i mrkvom. Tržišta koja se ne broje u trilijunima, nisu baš neka tržišta. Duboko je Zapad udahnuo, prije ovogodišnje preraspodjele dobiti i premija s međunarodnih burzi. Državni mešetari i ove će godine na vrijeme krenuti s isplatama, već u svibnju i lipnju, čim se proknjiže godišnji financijski izvještaji (GFI): koji već odavna cirkuliraju „worlod wide“. Ne samo u slučaju Lex Agrokora i modela Keynesove dokapitalizacije, kada su dodatno masnim guskama namazali vratove. Nu što ako se uspostavi da za vraćanje savezničkoga duga države naše galaksije nisu zainteresirane, poslije isplate godišnjih premija i milijunskih „burzovnih bonusa“?

Ali nezgoda se opet prosta pojavila, tamo gdje je to najmanje bilo za očekivati, u Vatikanskoj kuriji. Upravo na nju žestoko se okomio Stevo Bannon, pokrenuvši u ime američko-europskoga prijateljstva inicijativu „preotimanja“ zemljišta i crkvenih posjeda, u svim provincijatima RK Crkve – gdje se nije krivično procesuiralo pedofiliju. Također u prekooceanskim misijama, u državama Sjeverne i Južne Amerike, gdje se Crkvu ponovo izaziva na lomaču; i nakon katara i onoga konvertita Luthera. Pojavi se tako jedan medijski mogul, bahato krene tražiti privatizaciju imovine – a svi šute, dok se pape prevrću u grobu od jada, ni krivi, ni dužni; baš kao da je pedofilija dokaz moralnog deficita autentične vjerske tradicije.

Nije uzdrmana samo administracija „duboke države“, jer im ovaj Predsjednik za razliku od prošloga zadaje previše posla, također je revoltiran i licemjerni ostatak građanskog društva SAD-a na umoru. Tamo moraju u najskorijem roku izabrati između američkoga i svojeg državljanstva u nekoj od osiromašenih zemalja zajedničke, savezničke neokolonijalne prošlosti. Tu administrativnu nezgodu galaksija Washington treba ispraviti po žurnom postupku – tim bolje, omogući li se imigrantima „biometrijske putovnice“. Jedino tako u svakom će trenu granice Saveza biti osigurane, i one vidljive, kao i one ideološke. Presudna i dalje ostaje visina članarine, pitanje što smo točno dobili za vrijednost koju smo isplatili: osim kreditnoga rejtinga!?

Kinesko kopno, također i Kinesko more, imaju se prvo skrbiti za interes svojeg naroda. Njihovo podneblje nije opcionalno, kao što nije opcionalna Slovenska civilizacijska pripadnost u Hrvata. A vrijedi također i obrnuto, svakovrsna vjernost hrvatskoj nacionalnoj domeni, u prvom je redu vjerost Slovenskim korijenovima (duboko u zajedničkoj sadašnjosti i budućnosti). Međutim mnogi su se dali iskorijeniti, ne samo oni koji emigriraše. Svoje ime Sloveni baštine od riječi „slovo“, jer stoljećima već znademo i pisati, ne samo čitati. Ali odrodili su se mnogi i u ime „Boga“, kao što je pisano, „Ne, nisam došao donijeti mir nego mač!“ Zar Bogu nismo vredniji od tržišta s preko 500 milijuna stanovnika, „world wide“? Pitaju se i danas naši nadbiskupi. Druga polovica pokrštene populacije, njih još pola miljarde živi na Američkom kontinentu. Ni prve, ni druge, ni treće narodnosti, nemaju prava propisivati svoje terapije Euroazijcima. U njih su narodnosti od jučer „opcionalne“, kao što je to u nas postala vjera u vakcine.

Iz azila najslavnijeg savezničkog hakera u Ruskoj federaciji

Po pitanju višetrukih državljanstava, do 2019. godine nije bilo međunarodnog konsenzusa. Ali od prošle godine svim je Amerima „nacionalnost” postala opcionalna, kao što je u ranijim fazama razvoja europskog društva to bila vjeroispovjest. Zato nam nisu oprostili, i nikad neće, naše „kontinentalno zajedništvo“, našu vjernost ikoni Bogorodice, i našu solidarnost u svim naporima postignute ekumeničnosti; koja doista nikoga nije isključivala. Sve do jučer, sve do kaubojskoga pohoda Steve Bannona, igrača „Pariške komune“ kojoj služe svi koji su Beogradu u prošlosti služili. A kršćanski ekumenizam nikoga ne isključuje, za razliku od svih ostalih „ekumenizama“ agresivno nametnutih od strane atlantista. Evo i „Princ od Kitova“ (Walesa) također suosjeća s našim nevoljama: Na državni račun pristižu pare u znak imperijalnoga pokajanja, ne samo za zla koja je Zagreb nedavno preživio, nego i za nedjela njihova iz prošloga stoljeća.

Podneblje u koje je agent Snowden bio poslan, u sklopu japansko-američke suradnje, prirodno ne pripada niti Srbima, niti Kinezima, nego Japanu. Tamo je bila razvijena 5G telekomunikacija budućnosti, ispod radara gladnoga Lava s Pete avenije. U ključnom trenutku, dok je bio u prilici od njih ukrasti računalno rješenje i skripte, pošteni saveznički haker usudio se moralno izazvati, i u očaju do danas ostaviti, miliciju federalnih službenika. Naposljetku za njim je pokrenuta međunarodna potjernica. Nedugo prije izbijen je reaktor u Fukushimi, ako već ne i najstrašniji međunarodni teroristički čin prije „vojno-redarstvene vježbe“ i eksperimenta socijalnog distanciranja „pod maskama“.

Kao i bilo koja druga atomska elektrana Euroazije, i naša nuklearka (1954.g.) izgrađena je na principima ekonomije kopna: Istinski „treći put“, u izboru između dva suprotstavljena tabora, kao pomirdbeni odraz dvaju različitih pristupa integracijskim procesima. U Krškom je sačuvano više od simbola energetske samoodrživosti, i narodna solidarnost također – jer ona tek treba postati ključni argument za sve naše buduće međunarodne „zelene ugovore“, u optici geopolitike Veleprostora. Čvrsta granica Zapada i Istoka nedavno je preseljena iz Njemačke na Ukrajinu. Crta razdvajanja nikad nije bila tanja, prije i poslije Majdana. Stvorena na razvalinama Srednjeeuropskog imperija, zajedno je s Krškom elektranom i pojam održivog razvoja zemalja Istočne Europe, naša zajednička baština.

Tako je Krško za nas više od simbola „demokratizacije“, svjedočanstvo napora onih koji su prije nas samih skrbili za našu energetsku budućnost. Vrlo dobro skrbili, jer elektrana prema istoj tarifi radi i danas, a da za to nikome nismo dužni plaćati danak. Isto vrijedi za nuklearke Njemačke, Irana, Japana, Mađarske i Rumunjske; ali također za Bugare, Čehe, Slovake, Ukrajince itd. (distribuirajući građanima čistu energiju, s više od 30% udjela u ukupnoj godišnjoj potrošnji unas, dok udio proizvodnje i distribucije u SAD-u iznosi manje od 20% ).

Svojih nuklearki atlantisti nikad i nisu sami gradili, a nos guraju u tehnička rješenja svih nuklearki svijeta. Zar su dosad uopće nešto korisno proizveli, kad je u pitanju gospodarska samoodrživost: ako ne računamo „karamelu s mjehurićima“ za odštopavanje crijevnih zastoja, nakon što se nakrkače jeftine GMO junetine? Ima li ikoji drugi izum koji nisu ukrali, ukljućujući sektor financija i prodajnih lanaca? Drugih proizvoda i nema Amerika, jer sav njen „ekonomski bum“ počiva isključivo na pljački, prijevari i jeftinoj radnoj snazi iz Euroazije. Najviše novca štampano je upravo za spas franšiznog poslovanja, odnosno temeljem financijskih usluga – koje su odavna temeljem odluke našeg Sabora i Vlade u korist atlantizma, oslobođene plaćanja poreza. To je stvarni efekt staroga modela svjetskoga poretka, koji se prelama upravo na tvojim leđima, druže. A vjetrenjače se i dalje vrte! Unas kao i na Amsterdamskoj burzi…

Ali o tim stvarima nećeš doznati u cenzuriranim, i pod stalnom prismotrom agentura, servisiranim kanalima YouTubea: čak ni kada su ti agencijski materijali snimljeni uz računalne prijevode, koji ujedno zagađuju „javni internetski prostor“. Njihove brojne reportaže također su aktivni element „proxy ratovanja“, filmovi namijenjeni sudionicima kognitivnih eksperimenata i dubinske psihologije (nemorala i perceptivnih deluzija, koje primatelja uvode u psihotična izmijenjena stanja svijesti).

No dobra je vijest, da je procesor računala japanski, isto kao što je to po ljude bezopasna 5G komunikacijska tehnologija (zahvaljujući satelitskom prijemu i emisiji signala posve neovisnoj o meteoreološkim prilikama i neprilikama). Snowden zna isto što i ti sada znaš: Amerika nikad poslije Kennedya neće ostvariti ideale zapadnih demokracija, minimalno dvopartijske države. SAD je od ubojstva na Dalaškom aerodromu jednopartijska država (rujan 1963.g.). Upravo je od takve „tetkaste države“ (nanny-state, s kojom nijedan vitez nije u stanju ostvariti dijalog, a kamoli trajni poslovni savez) Snowden našao utočište u Majci Rusiji. Atlantistička uvjetna ravnopravnost, njihova dosljedna nejednakost pred zakonima, i američko pravo u cjelini, daleko manje vrijede od papira na kojima se čuvaju. Vjetrenjače se ne vrte samo u Nizozemskoj. A Stevo Bannon i našim liderima može postati poput Sancha Panze, jednom kada hrvatska demokratska zajednica i savez komunista odustane od uloge balkanskih Don Quijotea. U izumu nuklearke, Bogu fala, kastrat Tesla nije imao svoje prljave prste.

Dezinfekcija sinusa detrdžentom

U Poljskoj, također u Rusiji, Litvi i Ukrajini itd., s druge strane kopna nalazi se nepregledno more svježe ribe. Bude li sutra ikoga da zabaci mreže, jer se ribari odavno bave kreditnim zaduživanjem, a znanje akumulirano generacijama neće se prenijeti na nove ribare sâmo. Znanje se nije „umnožilo“ nego izumire, zajedno sa svima koji nisu marili za svoje istinske velikane. Za nas nije novac entitet neovisan o nositelju, kao što to vjeruju Ajkovi (temeljem sluganstva ovoj ili onoj virtualnoj valuti). Profesionalna komocija „nezavisnih stručnjaka“, i njihov žargon, više nikoga nije u stanju nahraniti.

S pandemijom, naposljetku, u koštac su se najspremnije uhvatila naša Slovenska braća. Ni RH na karti Europe ne bi postojalo bez posredničke uloge Moskve 1990.g. Tada je general F. Tuđman u prosincu dobio zeleno svjetlo za odcjepljenje, pa je nagodinu uslijedilo službeno priznanje moskovske direktive; najprvo od strane bivše Sovjetske republike Litve, zatim i od imperijalnog Vatikana i Njemačke tijekom 1991.g. Tada atlantizam još nije dokraja priznao svoj poraz, kao što to i danas neki „stručnjaci političkog marketinga“ osporavaju u lažnim vijestima. I kod nas je žurnalistika jednako korumpirana i zaštićena, ako ne i zaštićenija od golubova pismonoša. Samo je činovnicima državne uprave, liječnicima i stožeru bilo zadnjih mjeseci omogućeno – temeljem oko 2 milje izdanih e-propusnica – slobodno kretanje državom. Sav je ostali puk u karanteni grickao kikiriki uz Netflix. Moš si mislit… Sustavu e-građana pridružilo se novih 9000 korisnika, ponosno je Plenković istaknuo u predizbornoj utrci. Ali svima kojima je to bilo u planu, penzionerima i općenito narodu koji si je išao uređivati bašte, vrtlove i voćnjake pred samu turističku sezonu, onemogućio je stožer slobodu kretanja.

Naposljetku je i pred našim očima pandemija prohujala, pod brižnom Slovenskom braćom koja je svesrdnu pomoć preko Atlantika isporučila našim i svojim sugrađanima s natpisom: „For EU citizens only“. Rusi dakle, motivirani potpuno autentičnim odgovorom na pandemiju, nisu odgovorili kada su mediji prenijeli službeni stav odlikovanog američkog marinca (s paletom zasluga iz Iraka, Afganistana i Sirije): „Nitko u Americi nije od Rusa tražio pomoć!“ Izjavivši to pred kamerama, u generalskom odijelu, strogih obrva, u prijetećem tonu. Sve je to toliko prenerazilo „duboku državu“, da je Trump svojim sunarodnjacima predložio, zabunom ili ne svejedno je u ovoj priči, „dezinfekciju sinusa detrdžentom“! Jednom kada se u afričkoj savani zvijer oglasi, više nego pokoji štakor i antilopica iskoči iz žbunja. A magare bi nadmudriti sitoga Lava…

Naša demokratska tranzicija nije dovršen Tuđmanov projekt, jedino za partijske igrače i pripadnike „proleterske internacionale“. Dani ponosa i slave za njih tek trebaju doći na dnevni red, tijekom budućih partijskih zasijedanja. I danas kopno može bez mora, ali ne može more bez kopna. Klima u međunarodnim odnosima nije ista kao što je bila u vrijeme Tuđmana. Uprava nad državom nakratko je povjerena stručnjacima u području mikro-biologije: poslije prvoga, očekuju se i drugi valovi pandemije. Građani diljem Europe protestiraju jer između rasnog i klasnog pitanja za njih kao da nema razlike. Iz udruga civilnog društva nadaju se financirati programe, pod žigom Europske ili neke druge komisije, svejedno, jer edukacija ne smije mimoići „ljude bez putovnica“. Svjetska zdravstvena organizacija najzad nije blagoslovila „eugeničke zakone“ na Islandu. Tamo su odavna zavladali „suverenisti“.

U pitanje je dovedeno postojanje polova, nije samo Mjesec vučja fatamorgana. Ne postoje samo dva nego tri spola! Virus napada Istambulsku konvenciju, otkako je i vakcina namijenjena muškom, ženskom i srednjem rodu. Penetracija se i dalje provodi isključivo online. U glavama nekih fanatika, i virus je već postao trospolan. Novi je nastavak „Životinjske farme“ prikazan sa Brooklinških pozornica, šišmiši su već obišli sav poznati svijet. A golubovi pismonoše nisu uvijek imali sluha za suradnju s biolozima. Svijet je nepovratno postao multipolaran, sa njima i bez njih. Danas je tu istinu lakše dokazati nego ikad prije. Novi analitički portali i podcasti, u utrci su ne samo jedni s drugima, nego se bore za sve izdašnije budžete oglašivača. Spriječavanje otapanja leda na polovima, ide pod ruku s idejom da jedino GMO-a pomaže. I dosta je nama onih koji „humanitarne“ vrijednosti prenose zajedno s tekovinama (r)evolucionarne borbe: „Vakcinom protiv gladi u svijetu…“ Normalne afričke žene ne teže postati „superman“ u službi ovoj ili onoj super-državi, čak ni u režiji oca ateizma Friedricha Nietzschea.

Pustimo mrtve da pokapaju svoje mrtve

U Rusiji je sadnja GMO biljaka, općenito eksperimentiranje nad organizmima i životinjama, proglašeno terorističkim činom bez presedana. Jednog nema bez drugog, onaj koji daje paricu i onaj koji fekta u ime naroda za odgodu međunarodnih kreditnih kamata, ostali su ozebli jedan kraj drugog, proljetos na orkanskoj buri golubovi pismonoše… Neki ipak najavljuju zatopljenje, u obliku „nezavisnih stručnih analiza“, jer se debljina leda na raznim lokacijama stanjuje – i ne samo na polovima. U starim frižiderima također. Izbačena je uporaba freonskih plinova za domaćinstva. Nije još Merkelova to posve blagoslovila, ali bude… Kad stigne!

Smrtnost zaraze prati se u brojkama koje su nepouzdane, a bacil izravno utječe na vrijednosti roba, rada i kapitala na međunarodnim burzama. U računalni program unose se podaci od 11. ožujka, desetak dana nakon proglašenja „karantene“ i unas – tako je darovala državna uprava i naš narod, za prvi dan proljeća! U našoj „guberneriji“, jedna lasta ipak ne čini proljeće. Prema jednom od moguća tri scenarija, pravi cilj karantene nije opstanak i dokazivanje „svemoći državnog kapitalizma“ nego uspostava novih mehanizama društvene solidarnosti. Suosjećajnost, prema riječima posljednje Budine inkarnacije, najjača je energija u Kozmosu. Na taj se način „borba za jednakost“ nastavlja, utakmica pomalo ali sigurno ulazi najesen u drugo poluvrijeme. Zajedništvo i solidarnost i jednakost, postali su već stvarni ekonomski brojevi, „stečevina“ velebnija i od ljudskih prava i od rimskoga prava. Kod nas samo još štreberi vjeruju u slobodno tržište i „nevidljive ruke“, neki biskupi također: Oni iz protestantskih biskupija, onkraj Oceana, reptiloidi iz redova reformacije i protureformacije. No kada je u pitanju Harmagedon, svi se slažu oko jednog: doba antikrista već je nastupilo, davno prije pada Twinsa. Prema jednom drugom mističnom tumačenju, „Nebo se na Zemlju spustilo u obliku Novog Jeruzalema“ godine 2008. Poslije tri ipo godine nevolje, prema doslovom tumačenju Apokalipse sv. Johana, doba Mešijaha pred sobom trebalo je odavna pomesti „sve granice“!

No trgovina zdravljem nije prestala raditi tijekom kolektivnog godišnjeg odmora i nedjeljom. Zajedno s iskustvom „kovid o’nemanije“, uskrsnula je stara vjera u božanske providencije… Naše „međunarodno zaduživanje“ i ove će godine premašiti 50% BND. Zar će kreatore takve političke ekonomije, aktualna kriza ostaviti bez sanacije, jednom kada im se isplate milijunske odštete? Ili si doista na strani onih koji ne traže lešinarske prilike u pandemiji? Odnesu li pobjedu oni iz redova „progresivnih“ među vladajućom elitom, svi oni koji radije nastaviti žele sa „sveopćom privatizacijom i digitalizacijom“ nacionalne domene, u tom scenariju očekuje nas još velebnija posrednička uloga super-države. Najprije u Americi, zatim i u svim kolonijalnim provincijama Saveza, država računa na spas građanske poslušnosti. U alokaciji milijunskih sredstava, kojima super-država porijekla nije EU, puno će povjerenje dobiti nova Vlada i premijer: jer očekivati popuštanje mjera, istovremeno s popuštanjem „politizacije bacila“ nije se unas pokazalo izvedivim planom.

Već se pojavljuju kojekakve „novotarije“, primjerice ukidanje županija kao relikta sramotne prošlosti, razdoblja prije i poslije 1990.-ih. No uhljebi se nisu odrekli zarade u korist najpotrebitijih, oni su također prezaduženi. Dalmacija nikad nije sanjala da bude postala „gubernerija“ pod isključivim protektoratom RK Crkve. Nadbiskup Barišić u ime Božje nije kaznio župnika na Sirobuji, uz svesrdni pljesak nacije i dijaspore. Naši vjernici zaslužili su tako više od publiciteta, njima „spasenje države“ za Uskrs 2020.g. nije bilo ispred „Spasenja Božjega“.

Već se u političkim programima izlažu i dva posve različita polazišta: ili za reformu „samoupravnoga sistema“ prema Islandskome, ili prema Euroazijskom modelu. Naš suverenizam u svakom slučaju nema cijenu: naš izolacionizam nije isto što i državni protekcionizam! Vruće fotelje i kod nas su, kao na primjeru Kalifornije, rezervirane samo za najuspješne poduzetnike. Jer naši su svi oni koji su spremni investirati u državu više od slobodnog vremena. Relikt iz razdoblja štakora u elementu vode, samoupravni socijalizam, bio je tako zahvaljujući bacilu ponovno aktualiziran. Kao u Kaliforniji, gdje je nedavno s položaja „gubernera“ sišao Schwartzenegger. A budućnost je i tamo izvjesnija, od punih bačvi vina u podrumima. U ime razvoja digitalizacije, sva neiskorištena zemljišta bit će od strane države konfiscirana. Ne od strane Milanovića, on više nije „guverner“ nego njegova maskota. Mogućnosti izbora sve su ograničenije. Natalitet niti raste, niti stagnira. Sav je proletarijat na negativnoj nuli, kada su u pitanju PDV, porezna uprava i gorivo. Plavi dizel ne troši se manje, niti više. Ribari su izjednačeni sa špediterima. Jedni i drugi uskoro će koristiti samo „automatsku vožnju“. Brodovima ćemo prevoziti izbjeglice prema Italiji, i nazad u Grčku. Tim ljudima koji čekaju na granici, netko hitno mora pomoći. Žašto to ne bismo bili mi? Tako i tako nam nedostaje jeftine radne snage. A oni će raditi samo za toplo ćebe i tanjur graha. I ne samo oni!

Island je predaleko, čak i za korisnike plavog dizela. Morske su granice valovite. Nitko ne smije iz karantene, neki se ipak švercaju – uživajući u ulozi pajepatka sa napuštenog otoka Mu. Novim zaduživanjem država garantira međunarodnoj burzi iz Londona, da budu građani naporno radili – sve dok suverenisti novce uredno budu primali iz imperijalne blagajne. Kada se blagajna jednom isprazni, ministar neće dobiti otkaz. Njegov tata nije propali poduzetnik. Sin je naposljetku obranio očevu čast. Uvjeravaju nas da je politika stvar kompromitiranja, kao što su to prethodno dokazale korporacije. I da vanjski dug mora pasti, čak i ako ne padne Vlada.

Atlantisti iz Kine ne slažu se s mojom prognozom. Jer doista nijedan zapadni model solidarnosti ne može se primijeniti u Kini, a vrijedi i suprotno. Model kineskog mirovinskog sustava pokazao se izdržljivijim isključivo uz bilateralni sporazum s Rusima. Zaživjela je pred našim očima velika kontinentalna koalicija EU, Irana, Kine i Rusije! I ne samo u pitanju Afričkog kontinenta, naša super-država za poslovanje s inozemstvom ne snosi nikakve rizike… U ime razvoja poduzetništva, poslovanje s Dalekim istokom isključivo je na „osobnu odgovornost“. Ali nekima to neće zadovoljiti apetite. Preko pola milijuna radnika ostalo je bez primanja u samo mjesec dana. Neke balkonske pregrade nisu izdržale potres. Usred vojno-redarstvene vježbe, Vlada RH pouzdala se u fer distribuciju dotacija iz Europske banke, injekcija linije “nove generacije”, veće od 10 miljardi EUR, samo što putem kreditnog zaduživanja nije uplaćena… Plasman i dalje mora rasti, iako državni činovnici nemaju pokrića za svoj rad u realnom sektoru.

Virtualne valute nisu zaživjele jedino na ekranu „okorijelih gejmera“! I naše samoupravno društvo zakoračilo je duboko u digitalnu eru, i naše „društvo sanja“ – otkako je za virtualne usluge moguće izdavanje virtualnih računa, i ne samo za virtualne usluge… Mogućnosti su neograničene! Sve je prepušteno u ruke „algoritma nevodljivog tržišta“. Tako je i naše „samoupravno društvo“ prešlo u ruke AI stručnjaka za daljinsko upravljanje. Ti si druže aplikacija! Država ti ne može pomoći, jer se patentni ured nalazi u drugoj galaksiji. Teren pod našim prozorima preko noći nije se sam pretvorio u vrtove. Tu sve nalikuje drevnom budističkom samostanu sa Himalaja. Vrtovi su podivljali, a meditacija nad ruševinama najbolje će se isplati konzervatorima i Bandiću. I svima drugima koji su s državom sklopili dugoročne ugovore o „javnoj nabavi“. Država je najsigurniji platiša, u Indiji, Kini i Nepalu kao i u Švicarskoj također, ne samo u Sjevernoj Koreji i Iranu. Vrijeme nesvrstanih ipak za neke komesare tek treba završiti…

U nove tehnologije država će nastaviti ulagati neposredno: to nije antikorupcija, jer „naši gubernatori“ nisu kreativni pojedinci. Država štiti naše uloženo vrijeme i rad, uvozom, ali također kreditiranjem poduzetnika iz druge galaksije. Istodobno država prestaje biti faktor koji iscrpljuje nacionalne resurse, skrbeći se majčinski za sve ravnopravno. Mi smo klimatski neutralna zemlja, i nakon poplava, požara i potresa. Ukrajina je bila u ljudskim žrtvama kažnjena, radi samog pokušaja da s Moskvom ostvari dijalog u domeni „beskamatnih kreditnih linija“. Mačeha u haljinama EU od grimizne čipke i svile, svoj će istočni „balkon“ zahvaljujući Sorošu naposljetku, uspješno sačuvati – i ne samo od Steve Bannona. Jer kaubojski moral nikad i nije mogao izazvati viteza četveropleta, pod Nebom zajedničkog doma svih Slovena!

Nît na kojoj visi državni proračun Slovenije nikad nije bila tanja: a pitanje izlova ribe u Piranskom zaljevu, odavno nije političko nego ekonomsko pitanje. Za jedne je „kovid o’nemanija“ stvar prirodne odmazde, ili čak božanska intervencija. Ipak prirodne zakone ne bismo smjeli pobrkati sa ekonomskima. Kina nakon svih turbulencija i dalje pobjedonosno trlja rukama. U Americi je zaraženo preko dva milijuna ljudi. A prekooceanska ekonomija postala je i unas grana matematike i statistike. Ništa više od toga. Na Islandu je pobačaj, nakon nepovoljnog ultrazvuka, obvezan, ako biolozi tako zaključe (umjesto majke). Ipak nada u bolju budućnost ne jenjava, napose u redovima partijskih komesara naše super-države sa “Balkona EU”.

U holističkom pristupu vakcinama, astrologija je bliža biologiji nego matematika. Čak i kineska astrologija, ne samo babilonska i budistička. Babilona više nema, osim u glavama fanatika. Buda se davnih dana već otisnuo na hodočašće prema Siriusu. Kina i dalje gradi „Put svile“ prema Sjevernoj Italiji, preko Pamira i Kašmira. Ali u njih komunizam nije isto što i „samoupravni socijalizam“. Sa naših Alpi najbolje se vide granice našeg Imperija. Pustimo mrtve da pokapaju svoje mrtve, okrenimo se „plesu sa zvjezdama“! Matrix nije isto što i galaksija, uporno već dokazuju i nastavit će dokazivati, u godinama koje su pred svima nama: zahvaljujući Institutima zdravlja. Jednog ćeš dana shvatiti da je našu obiteljsku čast spasila azbuka, ali tada možda već bude prekasno…





Aleksandar Dugin :::: KONSPIROLOGIJA

5 08 2013

alelon_eneagram

LINK NA KNJIŽARU





Zadruga Eneagram

9 10 2012

Zadruga Eneagram

LINK NA KNJIŽARU

MODERNA VREMENA INFO

Zahvaljujući vlasnicama šibenske Knjižare matica, svjetski bestseler “Jutro čarobnjaka” francuskih autora Louisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera, “Eneagram” zadruga za izdavaštvo, bio je promoviran u Šibeniku. O knjizi je govorio jedan od osnivača te izdavačke kuće Šimun Uremović, a susret s njim vodila je Šibenčanka Zorjana Erceg. U knjizi su, kako je objasnio Uremović, dvojica francuskih autora objedinila pet godina istraživanja na svim područjima spoznaje, na rubu znanosti i tradicije, a riječ je kritici pozitivističke znanosti i antimodernoj koja poziva na tradicionalne ljudske vrijednosti.

To je upravo i programska orjentacija izdavačke kuće Eneagram iz Zagreba.





Institut za filozofiju Zagreb. Frane Petrić/Franciscus Patricius: Zoroaster i njegovih tristo i dvadeset Kaldejskih proroštava

1 01 2012

Dragom čitatelju,

Čast nam je ukratko predstaviti novu vrijednu monografiju, koja je bila koncem 2011.g. objelodonjena u trojezičnom izdanju. U zamjenu za bezbožnu Aristotelovu filozofiju F. Petrić  “proroštva” (koja zapravo nisu proroštva, jer ne proriču budućnost) nudi u posveti papi Grguru XIV. uvod u pet “pobožnih filozofija”.

Tko je Zarathuštra (Zoroaster) detaljno je izloženo i obrađeno u izdanju Instituta za filozofiju, Zagreb, 2011.g.

Tekst je bio objavljen u sklopu Nove sveopće filozofije, Ferrara 1591. te Venecija 1593.g. Do danas prijevodi iz “Dodatka” spomenutih monografija nikad nisu bili objelodanjeni na hrvatskom jeziku.

Zahvaljujemo se urednici gđi. Erni Banić Pajnić te suradnicima Instituta za filozofiju na ovom vrijednom izdanju.

Prijevod i filološki komentar: Ivan Kapec.

Prenosimo ulomak iz pisma Henriju Kajetanu (Henricus Caetanus), kardinalu Katoličke crkve od 1585.g. i komorniku Svete rimske crkve. Frane Petrić ovako 1591.g. zatvara svoju posvetu “Kaldejskih proroštava”:

  “(…) šaljem Ti svog Zoroastra, kojega sam u fragmentima izvukao iz mnogih skrovišta platoničara, kako sam mogao. On (sc. Zoroaster) bijaše pak, kako znaš, suvremenik Abramu, ocu vjernika, a možda i zemljak. Kod njega ćeš čitati, u tako malenom spisu, tako čudesne i božanske stvari o Trojstvu te o božanskim redovima i odličnosti duše da ćeš ostati zapanjen. I moglo bi izgedati, ne bez razloga, da je prvi od svih postavio, doduše nesavršene, temelje katoličkoj vjeri. Dakle njega Ti posvećujem, a ti me nemoj prezreti kao darovatelja tako rijetkog poklona.

Ostaj zdravo! U Ferari.

Štujući Te,

Frane Petrić

Zarathuštrin prikaz iz 3.st. 





Mali i veliki medo

21 12 2011

DVOJICA stanovnika poznatog utočišta za medvjede Kuterevo, Mali Gor i Mali Dol, uživaju u lijepim jesenskim danima i igri. Ovaj razigrani dvojac dijele brlog, otkako je prošle godine u lipnju napušteni medvjedić Tomica iz Gorskog kotara bio udomljen u ličkom utočištu za medvjede Kuterevo. “Cimer” mu je lički medo, imenom Mali Dol.

Ljubim tvoje vilovito stijenje
I u njemu kršno kamenje
Ljubim tvog u gorici vuka
I onoga ličkoga hajduka
Ti vilo Velebita
Ti našeg roda diko.





ZAŠTO HRVATSKA POLITIČKA KLASA NEMA DRŽAVOTVORNU SVIJEST ?

16 08 2011

Prenosimo članak koji je djelomično autorov sažetak s istoimenog predavanja 13. travnja, 2011., u Kulturno informativnom centru, Zagreb, kao i glavna teza njegove knjige, La Croatie; un pays par défaut?, Paris, 2010. (www.tomsunic.info)

———————————————————————————————————

Kakve veze ima svjetski poznati njemački pravnik, filozof i politolog Carl Schmitt, sa Domovinskim ratom u Hrvatskoj? Naizgled nikakve. No Schmitt je zanimljiv iz više razloga. Prvi razlog je taj što Schmittovo učenje omogućuje političarima da shvate pojam izvanrednog stanja. Drugi razlog je medijske naravi. Carl Schmit danas je ponovno u modi i to ne samo među svojim pristašama, desničarskim intelektualcima i nacionalističkim strankama u Americi i Europi, nego i među ljevičarskim profesorima, koji priznaju veliku Schmittovu erudiciju.

Sposobnost razaznati prijatelja od neprijatelja, osnovni je temelj politike. Državnik, despot, tiranin, ili diktator, koji to nije kadar točno i pravovremeno učiniti, potpisuje unaprijed vlastitu osmrtnicu. Svaki političar voli pričati o poštenju, toleranciji i humanizmu, ili se pozivati u pravnu državu kada vlada lijepo vrijeme, ili kada njegova zemlja uživa u ekonomskom blagostanju. No kada zemlju zahvate iznenadni tektonski poremećaji, tada državnik i vladajuća klasa moraju donijeti političku odluku – koja može biti kratkoročno spasonosna, ali dugoročna katastrofalna.

Ništa to nije novo budući da je Senat u starom Rimu u izvanrednom stanju, u trenutku velike vremenske nepogode, ili opasnosti od vojne agresije, zakonski uvodio šestomjesečnu ili jednogodišnju diktaturu. Skroman aristokrat, zemljoradnik, ali i privremeni diktator, Lucius Cincinnatus, školski je primjer izvanrednog stanja u starom Rimu. U trenutku kada zemlji prijeti nestanak sa zemljopisne karte prestaju ispraznice o pravnoj državi i napjevi “kruha i igara.”

“Pravedni rat” ili “pravedni neprijatelj”?

Sposobnost da se prizna “pravednog neprijatelja” (justus hostis) glavni je preduvjet međunarodnog prava, piše Carl Schmitt. No danas se ratnog protivnika ne smije tolerirati: on je monstrum, on je demon, on je životinja. Budući da ratni protivnici nisu više ljudi, za njih ne vrijede ljudska prava. Njih treba staviti izvan svih ljudskih zakona. Jedno je hvalevrijedna obveza da se ratnog protivnika promatra kao “pravednog neprijatelja”, no sasvim je druga stvar biti opsjednut mislima o svom vlastitom “pravednom ratu” ( bellum justum) – pojam kojeg u načelu koristi svaka strana u ratnom sukobu. Srednjevjekovno učenje o pravednom ratu i “pravednoj stvari” ( justa causa) počivalo je na temeljima kršćanskog nauka. Katolička Crkva odobravala je obrambene ratove, križarske ratove, ratove protiv “nevjernika”, poput Turaka ili Saracena, a kasnije i misionarske ratove. U načelu kršćanski su ratovi bili “pravedni ratovi”. Kneževi i narodi i druge vjere, koji se nisu podčinjavali autoritetu Crkve bili su proglašeni “vječitim neprijateljima” tj. hostes perpetui koje se moglo likvidirati po želji. Prije Vestfalskog mira, 1648. g. to je bila praksa u europskim vjerskim ratovima koji su bili poznati po svom divljaštvu. Nakon slabljenja autoriteta Crkve, sa pravne točke gledišta “pravedni neprijatelj” ulazi u zakonodavstvo suverenih nacionalnih država. Relativno humani i ograničeni ratovi, ratovi koji nisu pogađali civilno stanovništvo, velika su zasluga europskog međunarodnog prava koje se proteže od kraja 17. do početka 20. stoljeća – i to upravo zato jer sve europske države priznaju pojam “pravednog neprijatelja.”

“Za razliku od načela pravedne stvari ” (justa causa), poredak međudržavnog međunarodnog prava polazi od načela pravednog neprijatelja (justus hostis), te na taj način on prepoznaje u svakom međudržavnom ratu dviju punopravnih suverena, pravomoćni rat. Kroz te pravne formulacije uspjelo se dvije stote godina racionalizirati i humanizirati, t.j. drugim riječima rečeno, ograničiti rat.”.

“Nasuprot toga, današnja teorija o pravednom ratu, ide prema diskriminiranju protivnika koji vodi nepravedni rat. Rat, na taj način, postaje zločin u kriminalnom smislu riječi. Agresor postaje kriminalac u apsolutnom smislu riječi; on se prikazuje kao čovjek van zakona, kao gusar.”

“…. No kada rat na jednoj strani postaje kaznena ekspedicija u smislu tumačenja krivičnog prava, tada protivnik na drugoj strani prestaje biti “justus hostis” (pravedni neprijatelj ). Protiv njega se više ne vodi rat. On je počinio zločin u kriminalom smislu riječi. Akcija protiv njega u tom je smislu najmanje rat — upravo kao što to ne može biti rat policijska akcija protiv gangstera.

(Der Nomos der Erde – im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum, 1950)

Isticanje “pravednog rata” i kriminaliziranje protivnika odlika je modernog međunarodnog prava. Započinje doba totalnih i diskriminirajućih ratova u kojem svaka strana govori o svom “pravednom ratu” o svojoj “pravednoj stvari”, dok kriminalizira drugu protivničku stranu. Praksu kriminaliziranja protivnika uvodi 1919.g. Versaillski sporazum i njegovi Članci 227. i 231. o “Kaznama” (“Penalties”), pri čemu pobjednici traži da se njemačkog cara Wilhelma II isporuči pobjedničkim sudovima – a ne da mu sude njemački sudovi – što je presedan u međunarodnom pravu. Po prvi put u međunarodno pravo ulazi i klauzula o “ratnom zločinu” – a čija primjena dolazi do svog pravnog vrhunca prilikom suđenja na Sudu u Nürnbergu 1946. godine.

Tek kad se rat pravno zabrani – onda ratovi počinju biti barbarski. Po Schmittu, budući da je rat i agresivnost u prirodi svakog čovjeka, jedino što se može učiniti jest ograničiti oružani sukob i izbjeći totalni rat. Ali te teorije nisu u skladu sa visoko ideologiziranim i hipermoralističkim sistemima liberalizma i komunizma, koji ne poznaju više pravednog neprijatelja, nego u svakom neprijatelju vide totalnog “neprijatelja ljudskog roda”” (hostis generis humani). A takvog neprijatelja potrebno je slistiti.

Američki pravnici, između dvaju ratova, rade na klauzuli da se “svaki rat stavi izvan zakona” (outlawry of the war), a ta pravna postavka dolazi do svog vrhunca u sporazumu američkog ministra vanjskih poslova, Franka Kellogga, i Francuza Arstida Brianda, pod imenom “Kellog -Briand Pakt” , 1928. godine. Na prvi pogled njihova pravna odluka tj. da se rat “pravno zabrani” zvuči i moralno i lijepo, ali u praksi ona daje suprotne rezultate. Odsad svaki protest, svaki bunt u nekoj zemlji ili kod nekog naroda, koji remeti status quo, tumačit će se kao terorizam ili banditizam i neće dobiti potporu međunarodnog prava. Klasično europsko pravo jus gentium europaeum, nije ni pomišljalo da ratovi moraju nestati, no zato je ono uvijek nastojalo ograničiti i ublažiti ratove ograničujući ih na vojske dviju punopravnih država

 

Hrvatska: pravna slika izvana

Kao suverena država Hrvatska je međunarodno priznata početkom 1992. godine. No Domovinski rat počeo je neslužbeno krajem lipnja 1991. godine. Niti jedna strana nije službeno objavila rat suprotnoj strani. Gledajući sa međunarodnopravne perspektive sukobi u Hrvatskoj, između 1991. i 1995. nisu bili niti rat niti mir.

Novoosnovana Republika Hrvatska 1991. nije nikada proglasila izvanredno stanje, premda su za to postojali pravni i politički uvjeti nakon referenduma u svibnju 1991.

No čak i da je takva politička odluka donijeta, ona ne bi imala međunarodnopravnu težinu u periodu od lipnja 1991. do siječnja 1992., jer Hrvatska nije bila međunarodno priznata država. Sa stajališta međunarodnog prava Hrvatska se nalazila od 1991. do 1992. u pobuni protiv međunarodno priznate države Jugoslavije, zemlje koja je mogla ocijeniti želju Hrvata za samostalnošću kao građanski rat, neposluh, separatizam, ili oblik terorizma, a ne kao obrambeni rat.

Dakako da velesilama i Europskoj Unija nije bilo u interesu da se Jugoslavija raspadne, tim više što su one bile stvarale i davale desetljećima potreban ne samo legalitet nego i legitimitet Jugoslaviji; prvo nakon 1919. u Versaillesu, a krajem 1944. g. savezničkim priznanjem jugoslavenske vlasti u Beogradu. Jugoslavenski je ustav doduše jamčio svakoj saveznoj republici da se odcijepi. No ustav Jugoslavije, slično bivšem sovjetskom ustavu, bio je mrtvo slovo na papiru.

 

Hrvatska: pravna slika iznutra

Sudbonosna greška Hrvatske vlade i cjelokupne hrvatske političke klase bila je ta što ona nije ili znala, ili htjela, ili nije mogla, izboriti rezoluciju UN-a, u kojoj bi jasno stajalo da je “Republika Hrvatska žrtva jugoslavenske komunističke agresije i srpske oružane pobune protiv Republike Hrvatske”. U nastalom međunarodnopravnom vakuumu, velikim dijelom izazvanim hrvatskom diplomatskom nemarnošću i neznanjem, Hrvatska je otvorila put ka Haagu i nehotice dovela do postupne kriminalizacije Domovinskog rata.

No, također nigdje u dokumentima UN-a niti EU-a ne stoji pravna klauzula da je rat u Hrvatskoj bio “građanski”. Doduše, takve izraze često rabe strani mediji i stručna literatura, a dobrim dijelom i službeni dokumenti Srbije – ali nigdje nema oznake “građanskog rata” u dokumentima međunarodnih institucija.

Mnogo je ozbiljnije pitanje zašto hrvatska politička klasa nije pokazala jaču državotvornu svijest i jači osjećaj građanske dužnosti i maksimalno se angažirala za punopravno priznanje Hrvatske, kao i službeno dobivanje međunarodne ocjene rata kao agresije JNA-a na Hrvatsku. No to je više sociološko i psihološko pitanje, a manje pravno. Veliki dio hrvatskih vladinih službenika nije imao osjećaj za novu državu, budući da je riječ bila o službenicima koji su bili zatečeni povijesnim događajima.

Veliki dio visoke hrvatske diplomacije ionako se sastojao od službenika iz bivšeg jugoslavenskog sustava, koji su svega nekoliko godina ranije, u komunističkoj Jugoslaviji, radili na pravnom i medijskom suzbijanu svakog poimanja samostalnosti Hrvatske. Kako očekivati od ljudi da vode proaktivnu politiku u korist novonastale države Hrvatske, ako su ti isti ljudi do 1991.g. kriminalizirali svaki mogući oblik hrvatske državne samostalnosti?

Svaka želja za hrvatskom samostalnošću, sve do 1991., stavljala se službeno uz bok “terorističke NDH”. Hrvatsko pravosuđe ionako su činili ljudi koji su do 1990., na temelju Čl. 133, Jugoslavenskog krivičnog zakona, osuđivali državotvorne Hrvate na zatvorske kazne.

Ostaje i dodatni paradoks da je u vlasti nove Republike Hrvatske bio veliki broj ljudi na visokim pozicijama, pogotovo u policiji i vojnom osiguranju, a koji su imali slične visoke pozicije u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Njihov rad je nakon 1991. godine bio radikalno suprotan njihovom radu prije 1991. godine: suzbijanje hrvatskog nacionalizma i represija protiv svakog oblika hrvatske samostalnost. Retoričko pitanje: “Kako je Savezna Udba rušila Jugoslaviju i stvarala slobodnu Hrvatsku protiv republičke Udbe SR Hrvatske?”, neće biti retoričko pitanje kada i ako svi jugoslavenski dokumenti od 1988. do 1990. iziđu u javnost. No ono što se empirijski može potvrditi je da su vladajuće strukture u Srbiji i Hrvatskoj, 1991.g. pretežno bile sastavljena od bivših komunističkih funkcionara. Dakle sa međunarodnopravnog gledišta, raspad Jugoslavije mogao bi se također protumačiti kao rat izazvan od bivših jugoslavenskih komunista.

Od tri čimbenika u Domovinskom ratu; srpski pobunjenici, JNA, i hrvatska vojska – svaka strana je bila uvjerena u svoj “pravedan rat” i svoju “pravednu stvar” -ali niti jedna nije priznavala “pravednog neprijatelja” – što objašnjava neviđeno divljaštvo tog rata. Pojam “pravednog neprijatelja” moguć je samo u međunarodnoj priznatoj državi – koju Hrvati tada još nisu imali. Službena jugoslavenska (Srbija) strana gledala je na svoju ulogu do 1992. kao na zakonsku dužnost nastavka borbe protiv hrvatskog separatizma; srpski pobunjenici u Hrvatskoj kao opravdanu pobunu protiv nove “ustaške vlasti”. A tromost rane hrvatske vlade u inozemstvu samo je opravdavao tromost europskih sila da ne donesu rezoluciju o “agresiji na Hrvatsku”.

Ako se danas već traži prauzrok raspada bivše komunističke Jugoslavije i uzroke agresije na Hrvatsku, 1991.godine, tada treba krivično pravno pozvati na odgovornost pripadnike bivše jugoslavenske komunističke vlasti, njene medije i njene historiografe, koji su punih 45 godine mitologizirali partizanski pokret i antifašizam, a koji nikada nisu ozbiljno željeli riješiti nacionalna pitanje u komunističkoj Jugoslaviji. Konačno, optuženi Ratko Mladić, Božidar Vučurević ili Mile Martić, samo su pravomoćni nasljednici, ali u puno manjem i blažem obliku, svojih velikih jugoslavenskih, partizanskih i komunističkih učitelja i likvidatora iz 1944. i 1945. godine u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji.

Dr. Tomislav Sunić





Sleepwalkers

3 03 2020

mjesecarenja_naslovnica

 

ISBN 9789537864002

Sadržaj
Predgovor

Prvi dio: Herojsko doba
i. Svitanje
ii. Harmonija sfera
iii. Zemlja puštena na plovidbu
iv. Slom živaca
v. Razvod od stvarnosti
Kronološka tablica uz Prvi dio

Drugi dio: Mračna međuigra
i. Pravokutni univerzum
ii. Univerzum opasan zidinama
iii. Univerzum skolastika
Kronološka tablica uz Drugi dio

Treći dio: Plašljivi kanonik
i. Kopernikov život
ii. Kopernikov sustav
Kronološka tablica uz Treći dio

Četvrti i dio: Razdjelnica
i. Mladi Kepler
ii. Kozmički misterij
iii. Porođajne muke
iv. Tycho de Brahe
v. Tycho i Kepler
vi. Zakonodavac
vii. Kepler u depresiji
viii. Kepler i Galileo
ix. Kaos i harmonija
x. Izračunom do nevjeste
xi. Posljednje godine

Peti dio: Putovi se razilaze
i. Teret dokaza
ii. Suđenje Galileu
iii. Newtonovska sinteza
Kronološka tablica uz Četvrti i Peti dio

Epilog
Izbor iz bibliografije

 

Edited by Šimun Uremović





Aprox. 450,000 milja na sat

24 01 2012

Ovisno o godišnjim dobima Zemlja oko Sunca kreće se brzinom 0-1040 milja u satu (mi/hr).

Prosječna brznina Zemljine rotacije je oko 66,629 mi/hr.

Sunce spram galaktičkog središta kreće se brzinom oko 447,000 mi/hr.

Koristeći “Cosmic Microwave Background” (CMB) radiation procijenjuje se da Zemlja prevali put od 11,763,972,000 milja godišnje! Ako tome dodamo brzinu kojom sSnce i zemljani zajedno putuju, dolazimo do rezultata od najmanje 3,918,402,000 milja u godini.

Dobiveni iznos odgovarao bi brzini od oko 0.2% svjetlosne brzine “svemirskog hodočašća”.

Nadamo se da će ovaj video podržati bolje i istinitije shvaćanje Sunčevog sustava.

 





II. Vatikanski koncil -”Nostra aetate” (28. lisopada 1965.g.)

24 01 2012

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom.

Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.

(…)

Kad je dakle kršćanima i Židovima zajednička tako velika duhovna baština, ovaj Sveti sabor želi gajiti i preporučiti međusobno poznavanje i poštivanje jednih i drugih, koje se zadobiva osobito biblijskim i teološkim studijem i bratskim razgovorima.

Sve ovo u cjelini i u pojedinostima što je u ovoj Deklaraciji određeno prihvatiše oči Svetoga Sabora, i mi apostolskom vlašću, od Krista nam predanom, sve to zajedno s časnim ocima u Duhu Svetome odobravamo, odlučujemo i određujemo te zapovijedamo da to što je saborski određeno na slavu Božju bude proglašeno.

U Rimu, kod Sv. Petra, dana 28. listopada 1965.

Ja, Pavao, biskup Katoličke crkve (slijede potpisi Otaca)
Izvor: http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2008/12/deklaracija-o-odnosu-crkve-prema.html