Divljački kapitalizam kojemu je Hrvatska danas izvrgnuta zajedno s drugim nacijama i državama svijeta rezultat je jednog opsežnog programa za uspostavu svjetske vladavine koji naizgled već gospodari svjetskom novčarskom, vojno-političkom i nadasve duhovnom scenom.
Taj morbidni i genocidni program potječe iz novčarsko-bankarskih i geopolitičko-špijunskih krugova venecijanske oligarhije, a očitovao se primjerice već u razaranju Zadra 1202. godine koje je pripisano vitezovima križarima, no koje su zapravo financirali i iskoristili Mlečani.
Venecijanska oligarhija dala je ubiti Dantea, šurovala je s Turcima u padu Bizantskoga Carstva, potaknula je vjerski raskol između Henrika VIII i Katoličke Crkve posredstvom venecijanskog kabalističkog franjevca Francesca Giorgija, potpirila je vjerske reformacijske ratove u Evropi te je aktivno djelovala u rušenju Zlatne renesanse koja je svoj intelektualni vrhunac imala u sazivanju Firentinskog koncila 1438/9. godine pod vodstvom pape Pija II (Eneje Silvija Picollominija) i vodećeg platoničkog kršćanskog teologa Nikole Kuzanskoga, kada je oblikovano i glavno načelo kršćanskog humanizma, čovjek kao “viva imago dei”.
Krajem 16. stoljeća venecijanska je oligarhija preselila svoje fondi, obiteljske imetke, u Nizozemsku i Englesku te tamo utemeljila svoje središnje bankarske ustanove, Amsterdamsku banku i Englesku narodnu banku. Pljačka i otimačina tuđih zemalja, gusarenje te naposljetku trgovina robljem i robovlasnički sustav u tkz. “Bible belt”- “biblijskom pojasu” u Novome Svijetu – bile su pravi sadržaj tkz. modernih “parlamentarnih” demokracija, ponajprije Cromwellove, uz niz regicida – kraljoubojstava – koje je oligarhija provodila po evropskom kontinentu pod egidom “liberalizma” i “prosvjetiteljstva”.
U ime prosvjetiteljstva, oligarhija je iskrivila i falsificirala filozofiju prirode, čovjeka i kosmosa zasnovanu na kršćanskom neoplatonizmu te je inaugurirala ikone svoje znanosti i kulture, a na temelju pseudoaristotelizma što ga je snažno prvo promoviralo venecijansko sveučilište u Padovi. Tako je uz pomoć Kraljevskog društva šarlatan Newton sa svojom mehanicističkom slikom svijeta istisnuo filozofa, fizičara i matematičara Leibniza, a arhaični ‘pronalasci’ Galilea Galileja kojemu je glavni mentor bio čuveni protupapinski redovnik iz Venecije Paolo Sarpi, medijski su nadvladali ozbiljna matematička i astronomska istraživanja Johannesa Keplera koja su se zasnivala na geometriji platoničkih tijela.
Sve to – današnja pseudoznanost, šuplje teze Rimskog kluba o ‘održivom razvoju’ a koje potječu još iz 17. st. od Giammaria Ortesa i oligarhijskih krugova, teze o tobože prenapučenosti zemlje, manjku hrane, višku stanovništva, nasilne kontrole rađanja, manipulacija informacijama, umjetne nestašice novca, sve to povezano s bezobzirnim svjetskim lihvarenjem, otimanjem prirodnih resursa, proizvodnjom ratnih žarišta i vjerskih sukoba (sjetimo se samo ideološkog uratka ‘Sukob civilizacija’, koji je zapravo lijepo iznesen program ne o tome što se događa, nego o tome što oligarhija tek namjerava proizvesti) – sve to dijelovi su i današnjeg svjetskog oligarhijskog monstruma, tog željeznog diva na glinenim nogama. Jer, kako nas uči povijest i ponovno podsjeća W. Tarpley, taman kada gospodari svijeta budu pomislili da su konačno sve zaposjeli, njihov će se sustav raspasti. Dapače, kaže Tarpley, on se već i raspao – u naravi zla je, naime, da se ono raspada samo u sebi.