Egida “liberalizma” i “prosvjetiteljstva”

7 06 2010

Divljački kapitalizam kojemu je Hrvatska danas izvrgnuta zajedno s drugim nacijama i državama svijeta rezultat je jednog opsežnog programa za uspostavu svjetske vladavine koji naizgled već gospodari svjetskom novčarskom, vojno-političkom i nadasve duhovnom scenom.
Taj morbidni i genocidni program potječe iz novčarsko-bankarskih i geopolitičko-špijunskih krugova venecijanske oligarhije, a očitovao se primjerice već u razaranju Zadra 1202. godine koje je pripisano vitezovima križarima, no koje su zapravo financirali i iskoristili Mlečani.

Venecijanska oligarhija dala je ubiti Dantea, šurovala je s Turcima u padu Bizantskoga Carstva, potaknula je vjerski raskol između Henrika VIII i Katoličke Crkve posredstvom venecijanskog kabalističkog franjevca Francesca Giorgija, potpirila je vjerske reformacijske ratove u Evropi te je aktivno djelovala u rušenju Zlatne renesanse koja je svoj intelektualni vrhunac imala u sazivanju Firentinskog koncila 1438/9. godine pod vodstvom pape Pija II (Eneje Silvija Picollominija) i vodećeg platoničkog kršćanskog teologa Nikole Kuzanskoga, kada je oblikovano i glavno načelo kršćanskog humanizma, čovjek kao “viva imago dei”.

Krajem 16. stoljeća venecijanska je oligarhija preselila svoje fondi, obiteljske imetke, u Nizozemsku i Englesku te tamo utemeljila svoje središnje bankarske ustanove, Amsterdamsku banku i Englesku narodnu banku. Pljačka i otimačina tuđih zemalja, gusarenje te naposljetku trgovina robljem i robovlasnički sustav u tkz. “Bible belt”- “biblijskom pojasu” u Novome Svijetu – bile su pravi sadržaj tkz. modernih “parlamentarnih” demokracija, ponajprije Cromwellove, uz niz regicida – kraljoubojstava – koje je oligarhija provodila po evropskom kontinentu pod egidom “liberalizma” i “prosvjetiteljstva”.

U ime prosvjetiteljstva, oligarhija je iskrivila i falsificirala filozofiju prirode, čovjeka i kosmosa zasnovanu na kršćanskom neoplatonizmu te je inaugurirala ikone svoje znanosti i kulture, a na temelju pseudoaristotelizma što ga je snažno prvo promoviralo venecijansko sveučilište u Padovi. Tako je uz pomoć Kraljevskog društva šarlatan Newton sa svojom mehanicističkom slikom svijeta istisnuo filozofa, fizičara i matematičara Leibniza, a arhaični ‘pronalasci’ Galilea Galileja kojemu je glavni mentor bio čuveni protupapinski redovnik iz Venecije Paolo Sarpi, medijski su nadvladali ozbiljna matematička i astronomska istraživanja Johannesa Keplera koja su se zasnivala na geometriji platoničkih tijela.

Sve to – današnja pseudoznanost, šuplje teze Rimskog kluba o ‘održivom razvoju’ a koje potječu još iz 17. st. od Giammaria Ortesa i oligarhijskih krugova, teze o tobože prenapučenosti zemlje, manjku hrane, višku stanovništva, nasilne kontrole rađanja, manipulacija informacijama, umjetne nestašice novca, sve to povezano s bezobzirnim svjetskim lihvarenjem, otimanjem prirodnih resursa, proizvodnjom ratnih žarišta i vjerskih sukoba (sjetimo se samo ideološkog uratka ‘Sukob civilizacija’, koji je zapravo lijepo iznesen program ne o tome što se događa, nego o tome što oligarhija tek namjerava proizvesti) – sve to dijelovi su i današnjeg svjetskog oligarhijskog monstruma, tog željeznog diva na glinenim nogama. Jer, kako nas uči povijest i ponovno podsjeća W. Tarpley, taman kada gospodari svijeta budu pomislili da su konačno sve zaposjeli, njihov će se sustav raspasti. Dapače, kaže Tarpley, on se već i raspao – u naravi zla je, naime, da se ono raspada samo u sebi.

Oglasi




W.G.Tarpley iz knjige PROTIV OLIGARHIJE

10 04 2010

Btn_red_50x50

OLIGARHIJA. ŠTO JE TO?
Arbitrarna svjetska ”elita” – šacica samozvanih porodica –- koje su okultnim manipulacijama, špijunažom te novčarskim prevarama prigrabili sebi svjetsku vlast, moć i bogatstvo. Početak im je u mletačkih crnih gvelfa, do angloameričkih vojno-bankarskih krugova danas.

NA IME ČEGA OLIGARHIJA HOĆE SVJETSKU VLAST?
-na ime svoje ”mesijanske ” uloge u ”spašavanju svijeta” od prenapučenosti, gladi i siromaštva;
-na ime ”dinastija”: svog posebnog etnosa, superiorne rase, tobožnjeg aristokratizma, te blagorodnog (eugeničkog) biološkog podrijetla;
-a nadasve na ime porodičnog bogatstva stečenoga svjetskom otimačinom i pljačkom.

KOJOM METODOM OLIGARHIJA TO GLEDA POSTIĆI?
– političkim inženjeringom nazvanim ”demokracija”;
– financijskim inženjeringom unutar virtualnog svjetskog monetarnog sustava;
– a nadasve duhovnim inženjeringom na svim razinama, u pseudo-znanosti, pseudo obrazovanju, pseudo-kulturi i pseudo-medijima

«Venecijanska partija zna dobro da su ideje kudikamo moćnije oružje od bilo kakvih topova, krstarica i bombi, Stoga oligarhija nastoji kontrolirati prvenstveno način na koji ljudi misle. Ako kontroliraš način na koji ljudi misle, kažu oligarsi, onda možeš kontrolirati i način na koji će oni reagirati na događaje, bez obzira kakvi ti događaju bili. Stoga je vitalno za oligarhiju kontrolirati filozofiju, kulturu i osobito znanost, područja stvaralačkog ljudskog uma i njegove moći da oplemeni i poboljša prirodni poredak stvari.» (W. Tarpley, iz knjige ”Protiv oligarhije”).

http://www.youtube.com/watch?v=uUWHg80eDlo





Dobro došli!

1 04 2010

SATURN, recentne promjene: 1000% poraslo je plazmatsko toroidalno polje;

Pojava Aurore, vrlo pojačane svjetlosti; Saturn rapidno gubi na vremenu, 6 minuta u samo 9 mjeseci;

Vrlo snažne X-zrake solarne jačine pojavljuju se u tetraedarskoj vertikalnoj zoni ekvatora;

Gube se prstenaste formacije (Saturnovi prstenovi). Preobražavaju se Saturnovi mjeseci, posebice Titan na kojemu se pojavljuju hipergeometrijske stukture u oblicima peterokuta, šesterokuta, ikosaedra…

(izvor: Ananda M. Bosman, aton new universe page)

 

Imaju li planeti utjecaja na čovjeka, na njegove duševne dispozicije, mentalnu i tjelesnu konstituciju i zdravlje?

Grčki fizičari, antički fizici, kasnoantički i ranosrednjovjekovni medicinari, arapski filozofi-kirurzi, kršćanski renesansni doktori poznavali su sustavne veze mikro i makro kozmosa, čovjeka i univerzuma.

Klibansky, Panofsky i Saxl u svom djelu ‘Saturn i melankolija’ iznijeli su nanadmašno učen pregled teorija o odnosu čovjeka i kozmosa, koji su oni međutim promatrali kao povijesni proces ‘demitologizacije’ i uspostavljanja moderne, empirističko-materijalističke antropologije i kozmologije.

Najnoviji galaktički i planetarni fenomeni, međutim, kao da će više potvrditi stara ‘mitološka’ gledišta negoli novovjeki pristup činjenicama.

Jesu li planeti na određen način ‘živi’? Ne upravlja li njima neka ‘viša inteligencija?? No, daleko od toga da bismo zaozbiljno uzimali neokonstruktivističke priče o izvanzemaljskim inteligencijama, skloniji smo pokušati rekonstrukciju onoga što su ‘inteligencije’ značile kod novozavjetnih, ranokršćanskih i skolastičkih zaboravljenih autora…

Knjiga ‘Saturn i melankolija’, na svojih tristotinjak stranica te više od tisuću referenci na još tristotinjak stranica, mali je enciklopedijski priručnik povijesti zapadne civilizacije i njezinih žalosnih zastranjenja.

Iz nje je evidentno – iako je to posve suprotno intenciji njezinih autora – kako je putem nekromancije, medicinskih eksperimenata s ljudskim ‘materijalom’ i zamjene objektivne slike svijeta subjektivističkim iracionalizmom, došlo do današnjeg stanja predraspada svih svjetskih sustava.

Panofskyjevo tumačenje Durerova bakroreza ‘Melencolia III’ u smislu osvita povijesnoumjetničkog pojma genija kao novovjekog individualca bolesnog od svoje osobnosti, vrhunska je dijagnoza, ne značenja i smisla samog tog umjetničkog djela, koliko onoga što će zadesiti modernu umjetnost počevši od Panofskyjevih teorija  šezdesetih godina XX. st. do devastacije umjetnosti danas.