PROTIV OLIGARHIJE

U knjizi Protiv ologarhije zbivanjima i pitanjima u povijesti Venecije i Britanije autor W. G. Tarpley pristupio je s obzirom na svoju tezu, da su današnje krize prouzrokovane “smjenom urota protiv platonizma i platoničara”.

Evo ulomka iz knjige koju možete naručiti od izdavača ili nekog od distributera.

Ona ”dugačka jesen talijanske renesanse u Veneciji” tijekom ostatka šesnaestoga stoljeća bila je tek jedno prestrojavanje linije fronte, od njih nekoliko. Drugo je bilo promicanje protestantske reformacije. Tko su bili neposredni kontrolori Martina Luthera, to tek treba otkriti, no to je ionako od sporedne važnosti. Lutherova agitacija u Wittenbergu bila je tek jedan primjer više za proteste protiv papinstva i Kurije koji su bili kronični i endemički već desetljećima. Ono što je Lutheru i ostatku protestantskih reformatora dalo pravi zamah bio je publicitet i difuzija njihovih ideja, za što je uvelike bio zaslužan venecijanski izdavački establišment. Venecijanske tiskare na brzinu su izbacile spise Luthera, Calvina i Melanchtona te herezijarha Juana Valdeza, osobito popularnoga u Italiji, u 40 000 primjeraka.

Venecijanski utjecaj na jedno i na drugo, na reformaciju i na protureformaciju, najjasnije se može prepoznati u pažnje vrijednoj karijeri Gaspara Contarinija, koji nije dopustio da ga činjenica što je bio protestant u teologiji davno prije Luthera, omete u osnivanju Družbe Isusove.

Contarini je bio odvjetak jedne od najprestižnijih venecijanskih longhi porodica. Contarini su dali sedam duždeva, i Gasparo je bio bacio oko na to da postane osmi, prije no što su ga povukli da služi Veneciji kao član Kardinalskog kolegija. Služio je Prejasnoj Republici kao veleposlanik na dvoru Karla V te kao veleposlanik u Vatikanu, gdje je odigrao ulogu u podizanju vike na medicijevskoga papu Klementa VII povezano s pljačkom Rima 1527. godine. Potkraj svog života, bio je poslan kao papinski legat na Carski saziv (Diet) u Regensburgu, gdje je iznosio rimsku točku gledišta u debatama sa shizmaticima kao što je primjerice bio Melanchton. Ondje je on kumovao razaranju svakog kompromisa između luterana i cara Karla, a koji bi pomogao u okončanju krvoprolića i razdora u tim reformacijskim godinama.

Pa što je, dakle, ovaj suptilni venecijanski patricij imao s osnivanjem jezuitskoga reda i s onim lutajućim i pošemerenim mistikom, Ignatiusom de Loyolom? Ignatius je bio kreacija Venecije, i kreacija Contarinija posebice.

Godine 1521., Ignatius bijaše ranjen u borbi s Francuzima, u jednom od ratova Karla V. Za vrijeme oporavka, prošao je kroz svoju izvikanu i mnogo potezanu mističku krizu, nakon čega je otpočeo život skitnice. Napredujući tako po Europi u potrazi za sredstvima za hodočašće u Svetu Zemlju, Ignatius se zatekao u Veneciji gdje se utaborio na Trgu sv. Marka te živio od prosjačenja.

ROĐENJE PROSVJETITELJSTVA


Pomalo ironičan postscriptum ovoj priči jest taj da je venecijanska oligarhija kasnije odlučila kako jednostavno nije funkcionalno da ih se tako tijesno poistovjećuje s pomračenim ispadima Španjolaca i papinstva, a kojima su oni, međutim, tako potpuno dominirali. U vrijeme oko 1570. godine Venecija je, u skladu s time, postala mjestom za primjer, prvi takav u Europi, onoga što će Francuzi kasnije okrstiti kao ”salon” za socijaliziranje i za književne razgovore: bio je to salon Ridotto Morosini, pod sponzorstvom stare obitelji istoga imena. Ovdje je bilo posijano sjeme koje će kasnije uroditi slobodnim mislilaštvom, l’esprit libertin, te ”filozofima”– jednom riječju, prosvjetiteljstvom. Salon Ridotto Morosini davao je prednost toleranciji i znanosti, a protiv svega što je doktrinarno i usko. Oni su Galileju pružili utočište pred Inkvizicijom. Iz salona Morosini proistekla je i jedna od rijetkih javnih frakcija u venecijanskoj političkoj historiji, takozvani giovani (”mladi”).

Giovani, u opreci sa svojim suparnicima, vecchijima (”starima”), bili su skloni temeljitim inovacijama u venecijanskoj vanjskoj politici. Željeli su iznad svega cementirati savezništva sa zemljama za koje su osjećali da im pripada budućnost: s Francuskom, Engleskom i Nizozemskom. Vecchi, govorili su, paralizirani su i previše strahom od španjolske moći i nisu dovoljno spremni umiješati se s narodom.

Giovani su imali mogućnost primijeniti svoj program 1606. godine, kada se papa (tad je to bio Pavao V, Camillo Borghese) aktivno usprotivio uhićenju nekoliko crkvenih osoba na teritoriju Venecije. Papa Borghese doveo je Veneciju pod interdikt i protegnuo to dalje na ekskomunikaciju nekih vladinih službenika. Glavna podrška Veneciji u međunarodnim okvirima bio je tada James I Stuart, vladar Engleske.

U to isto vrijeme, moćan venecijanski propagandni aparat bacio se u akciju, pod vodstvom jednog servitskog redovnika imenom Paolo Sarpi, koga je manjak plemenitog podrijetla spriječio da stupi u javnu službu. Sarpi je bio venecijanski čovjek za vezu sir Francisa Bacona.

Sarpi je boravio u Rimu, gdje se bio združio s Nicholasom Bobadillom, jednim od izvornih tvrdojezgraša oko sv. Ignatiusa. Bio je prijatelj s Bellarminom, kasnije jezuitskim generalom, te njegov izravni protivnik tijekom afere s interdiktom. Bio je blizak s Galileom, koji ga je nazivao ”moj otac”. Sarpi je bio ruka pomoćnica pri konstrukciji Galileova teleskopa. Sarpi je obasipao pohvalama Gilbertovu raspravu o magnetizmu. Bio je uz to i autor djela Arte di Ben Pensare, koje neobično sliči spisima Johna Locka. Sarpi je privatno priznavao za sebe da je ”protestant”.
4 i 5. Paolo Sarpi, naslovnica knjige ‘Povijest Tridentinskog koncila’, London 1609. godine. U tiskanju ove knjige u Londonu sudjelovao je i Marko Ante Gospodnetić, nadbiskup splitski, autor protestantskog djela ‘Crkvena republika’.

Upustio se u dugačak rat pamfletima s Bellarminom i povrh svega nabacao gomile prljavština koje je iznio u Istoria del Concilio Tridentino (London, 1619) , a u kojoj se, nepotrebno je to i reći, savršeno isprala i izbjelila uloga venecijanske špijunaže u protureformaciji. Buka što se podigla oko cijele te priče bila je tako velika da su neki ljudi zaboravili kako su, nakon svega, upravo Venecijanci – konkretno Zuane Mocenigo –izručili Giordana Bruna, također iz salona Ridotto Morosini – u ruke Inkvizicije samo nekoliko godina prije toga.

METASTAZE

Političko djelovanje stranke Giovani (Mladih) što su ga Sarpi i dužd Leonardo Dona propagirali u vrijeme trvenja oko interdikta, podudaralo se s metastaziranjem venecijanske moći i utjecaja po svijetu. Venecijanci i njihovi genoveški drugovi iz klike Doria marljivo su prebacivali imetak svojih obitelji na profitabilnije lokacije, ne vezujući se odviše za sudbinu zemlje koja je ubrzano postajala trećorazredna pomorska sila.

Partnerstvo Venecija–Genova uočljivo je ponajprije na bankovnoj strani španjolskog izvlačenja plijena iz Novoga svijeta. Venecija je imala kontrolu nad srebrom što je dopremano iz obiju Amerika, tako što je s prijašnjeg zlatnog standarda sredinom šesnaestoga stoljeća prešla na srebrni standard. To je srebro upotrebljavano kao platežno sredstvo za začine i ostale proizvode što su bili dopremani s Istoka.

Venecija je u to doba bila visoko likvidna, s rezervama od otprilike 14 milijuna dukata u kovanicama, oko 1600. godine. U to isto vrijeme, a što je nevjerojatno, venecijanski režim dovršio je proces isplate svih svojih javnih dugova, ostavljajući tako državu bez ikakvih izvanrednih obveza bilo koje vrste. Ova sveukupno visoko likvidna situacija siguran je znak da je otpočeo bijeg kapitala, u smjeru zemalja koje su Mladi izdvojili kao buduće partnere ili žrtve: Francuska, Engleska, Nizozemska.

POST MORTEM

Nažalost, svi nekrolozi bili su preuranjeni: Venecija je nastavila biti vrlo živa i nadalje. Tijekom devetnaestoga stoljeća sve do našega doba ona je bila najvažniji pojedinačni inkubator fašističkih pokreta. Uz njezinu vojnu i financijsku moć koja se naširoko iselila kojekuda, važnost Venecije za političku kulturu danas je veća nego ikad.

Primjeri za ovo su neiscrpni. Richard Wagner napisao je dio partiture Tristana i Izolde dok je živio u Palazzo Giustinian na Canalu Grande. Postoji priča o tome kako je leitmotiv za Liebestod bio inspiriran žalobnim zovom nekoga gondoliera. Potkraj svog života Wagner se preselio u Palazzo Vendramin Callergi, gdje je i umro. Ova zgrada, danas kockarski kazino, bila je dom grofa Coudenhove–Kalergija, osnivača Paneuropske Unije. Friedrich Nietzsche volio je Veneciju i neprestano se tamo vraćao te je tome gradu posvetio nekoliko pjesama koje i danas mogu poslužiti umjesto kakvog snažnog sredstva za povraćanje. Venecija je bila nadahnuće za Lorda Byrona, Tomasa Manna, i tako dalje.

Danas je Rimski klub jedna institucija koja u najkoncentriranijem obliku predstavlja srž venecijanskog utjecaja i venecijanske metode. Rimski klub želi uvjeriti velike sile i narode svijeta neka počine kolektivno samoubojstvo tako što će prihvatiti genocidnu doktrinu o ”nultom rastu”.

Također se nadaju dokinuti suverene nacije kao instrument ekonomskog rasta i znanstvenog napretka.

Osnivač Rimskoga kluba Aurelio Peccei napisao je knjigu One Hundred Pages For the Future, globalni pregled utjecaja koji je izvršio Rimski klub, osobito otkako je 1972. godine u njihovoj knjizi Granice rasta bio iznesen model o ”nultom rastu”, iz čega je opet niknuo niz društvenih pokreta pod sponzorstvom ideja objavljenih u toj knjizi. Ovi pokreti – ženski pokret, mirovni pokret, pokreti za nacionalno oslobođenje zemalja Trećega svijeta, prava homoseksualaca, građanske slobode, ekolozi, prava manjina i prava potrošača, i tako dalje – trebaju se danas stopiti svi zajedno u jedinstveni pokret za jedan jedini strateški cilj: implementaciju ”nultoga rasta” u međunarodni poredak.

Venecijanski problem ostao je među nama do danas. Doista, najpreča je zadaća ove generacije čovječanstva da definitivno likvidira užas koji provodi Venecija.

(Izlaganje održano na ICLC konferenciji u blizini Wiesbadena, Njemačka, na Uskršnji ponedjeljak 1981. godine – objavljeno u ‘Campaigner’, rujan 1981.)

click for hit counter html code
free web hit counters

Izvor: http://tarpley.net/online-books/against-oligarchy/the-venetian-conspiracy/

 

Oglasi

One response

22 01 2012
eneagram

Mjesto za komentare čitatelja!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: